KK Cibona već godinama ne tone zbog sportskih razloga, nego zbog lošeg i netransparentnog upravljanja. Problem je u strukturi kluba: česte promjene u Upravi, izostanak dugoročne strategije, nejasna hijerarhija i donošenje odluka bez jasne odgovornosti. U takvom sustavu trener i momčad nisu nositelji politike kluba, već njezini izvršitelji. Sportski segment postaje produžena ruka upravljačkih odluka.
Teza da trener Rudež “nije nečija pudlica” zvuči dobro, ali ne stoji u praksi. Rudež u Ciboni nije autonomni kreator sportskog projekta, nego nečiji igrač – dio šire upravljačke konstrukcije u kojoj se odluke donose iznad njegove razine. To ne znači da je nekompetentan ili loš trener, već da prihvaća ulogu koju mu je Uprava dodijelila i djeluje unutar strogo zadanih okvira.
Ako tražimo uzrok problema, onda ga ne treba tražiti isključivo u Rudežu, nego u onima koji ga postavljaju, štite ili koriste kao paravan za vlastite odluke.
U tom kontekstu treba spomenuti i Abrahama Mišetića, koji bi trebao ući ili je već ušao u Upravu Cibone. Njegov profesionalni background je u kontroli i posredovanju gotovih nekretnina za iznajmljivanje. To samo po sebi nije sporno, ali otvara ozbiljno pitanje: upravlja li se Cibonom kao sportskim kolektivom ili kao još jednim projektom za nadzor i administraciju. Klubu je nužna Uprava s košarkaškim znanjem, jasnom vizijom i hrabrošću da preuzme odgovornost – a ne sustav u kojem je trener tek figura u tuđoj igri.
