Opet po tko zna koji put postavljam isto pitanje: je li Cibona u potpunosti izašla iz predstečajnog postupka i jesu li sve obveze iz predstečajne nagodbe izvršene na način i u rokovima kako je dogovoreno s vjerovnicima? Ako netko smatra da se potpisani pristanak vjerovnika na djelomičan povrat novčanih potraživanja može naknadno tumačiti kao suglasnost za pretvaranje duga u dionice, tada je očito došlo do vrlo “kreativnog” čitanja financijskog i pravnog okvira.
Pretvaranje tražbina u vlasničke udjele moguće je isključivo ako je takvo rješenje jasno i izričito predviđeno planom restrukturiranja te ako su se vjerovnici s time pojedinačno i nedvojbeno suglasili. U protivnom, takav pokušaj teško može proći provjeru zakonitosti u postupku preoblikovanja, u kojem Trgovački sud odlučuje o ispunjenju zakonskih pretpostavki za upis udruge kao sportskog dioničkog društva.
Zakon o sportu pritom jasno propisuje da se udruga ne može preoblikovati ako se nalazi u stečaju ili likvidaciji, a neriješeni ili neizvršeni odnosi iz predstečajne nagodbe, iako formalno nisu stečaj, predstavljaju barem ozbiljan pravni rizik. Drugim riječima, preoblikovanje bi u tom slučaju moglo ovisiti manje o optimističnim najavama, a više o stvarnom stanju obveza i dokumentacije.
U predstečaju su vjerovnici pristali na povrat novca uz gubitak dijela potraživanja – u prosjeku oko 60 %, kako i piše u dokumentima. Dakle, pristali su na novac, ne na maštovite financijske akrobacije. Zato ozbiljno sumnjam da će preoblikovanje, ako ga vode tandem „paistor pizze i propali financijski savjetnik“, proći na sudu. Zakon o preoblikovanju vrlo jasno kaže da Udruga ne smije biti u stečaju, a dok se predstečajni postupak ne zaključi, Cibona je – formalno gledano – u svojevrsnom tehničkom stečaju.
No, kako glavni akteri ove priče čitaju zakon – ili ga uopće ne čitaju – teško je reći. Godinama šute, a onda se povremeno pojave s “bombastičnim vijestima”: čas investitori iz NBA-a, čas bankari. Sigurno ti ljudi negdje postoje, ali uvijek je ista osoba ta koja sve “dogovara” i, zanimljivo, nakon svih tih epizoda ostaje čvrsto zalijepljena za svoju stolicu.
Previše puta nam je rečeno da je sve riješeno, a onda se probudimo s blokiranim računima, prijedlozima za stečaj ili – u najboljem slučaju – s nekim novcem koji, naravno, opet nije dovoljan da se izvučemo iz problema. Najprije se govorilo da se u preoblikovanje ide krajem godine, zatim “sigurno” ovaj mjesec. I evo, sasvim slučajno pred gradsku skupštinu, stiže nova informacija: bit će riješeno do ljeta.
Što to znači? Samo jedno – da stvari ipak nisu tako čiste kako nam se prezentira. Može li biti problema? Očito može. Radi li sadašnja uprava sve kako bi ostala na funkcijama i nakon preoblikovanja? Nadaju se – i prema tome se i ponašaju. Radi li sadašnja uprava dobar posao? Sportski gledano, prošle sezone nisu se proslavili. Financijski gledano, žive od gradskog novca i, vrlo vjerojatno, od povremenih “injekcija” raznih investitora (čitaj: posuđivanje novca preko zadužnica).
Procijenite sami.
Nama ostaje samo pratiti i čekati… a veselje i nada – da ne pišem dalje – svakim danom sve su manji.
A coach is someone who can give correction without causing resentment.
