Situacija uopće nije jednostavna i ne postoji crno-bijeli pogled na nju.

Što se točno dogodilo između Jovanovića i Mišetića možemo samo nagađati jer informacije koje dolaze iz različitih izvora nisu iste. Činjenice su jedno, osjećaj je drugo, a kompetencije treće.

Kad bismo išli u dubinsku analizu Šerića i njegovog poslovanja, mogao bih napisati nekoliko romana na tu temu. Ipak, vratit ću se na ono što smatram ključnim propustima tijekom njegove „vladavine“.

1. Suradnja s Octagonom i dolazak Bagarića

Šerić je preuzeo klub nakon Matasića i Lukića. Matasić je potpisao obvezu prema Octagon agenciji prema kojoj su se aktivirali određeni penali ako igrači ne budu isplaćeni u zadanom roku. Ne vjerujem da je takav potez povukao bez garancija investitora, ali činjenica je da investitori taj novac nisu dali.

Tu na scenu stupa Šerić. Suočen s pritiskom Octagona i prijetnjom blokade kluba, pristaje na dolazak Dalibora Bagarića na mjesto sportskog direktora.

Problem je što čovjeku bez prethodnog iskustva na takvoj funkciji prepušta kompletnu sportsku politiku kluba, od izbora trenera, preko dovođenja i otpuštanja igrača, pa sve do slaganja rostera. Pritom o tome nije obavijestio tadašnjeg sportskog direktora Marina Rozića, koji za svoju smjenu doznaje iz medija.

Unatoč navodnom rješavanju problema s Octagonom, klub ne uspijeva skinuti blokade igrača. Raskidaju se ugovori s većinom tadašnjeg rostera kako bi se napravio prostor za igrače povezane s Octagonom. Cibona ostaje na svega pet igrača i odrađuje jednu od najsramotnijih sezona u svojoj povijesti. Istovremeno plaća najmanje dvanaest igrača, od kojih sedmorica ne mogu nastupati u domaćem prvenstvu.

Još veći problem bio je što je Bagarić, uspio uništiti investiciju vrijednu više od milion dolara. Odlučio je sina indijskog milijardera poslati na posudbu u Bosco. Radi se o igraču koji se ispisao sa sveučilišta kako bi profesionalnu karijeru nastavio u Ciboni, a s njim je trebao doći i kapital namijenjen upravo tom projektu. Sve je to Šerić svojim odlukama dopustio.

Vrlo brzo situacija mu se vraća kao bumerang. Octagon sa sobom dovodi Mustapića, koji preko investitora pokušava izgurati Šerića i preuzeti direktorsku poziciju. Šerić tada izbacuje i Bagarića i Mustapića iz priče, čime dolazimo do drugog velikog problema.

2. Godina i pol bez sportskog direktora i put prema ispadanju iz ABA lige

Sljedeće sezone sportsku politiku kluba kroje Bariša Krasić i investitori s drugog kontinenta. Bariša bira igrače, investitori postavljaju trenera i strance. Cibona pritom godinu i pol nema sportskog direktora.

Šerić je ucijenjen sa svih strana i potpuno nemoćan.

Strani trener pokazuje se kao potpuni promašaj. Ulazi u sukob s navijačima i odlazi iz kluba, a na njegovo mjesto dolazi Bariša Krasić, dotad percipiran kao odani vojnik Cibone.

Klub u tom trenutku grca u dugovima i bori se za goli opstanak. Krasić ne uspijeva uspostaviti autoritet u svlačionici pa suspendira dvojicu najstarijih igrača u rosteru pod obrazloženjem da nisu zadovoljni svojim ulogama. Ta situacija traje gotovo dva mjeseca. Cibona rezultatski pati, a istovremeno ostaje dužna za isplatiti ugovore igračima koji, iako nisu prekršili klupski pravilnik, ne smiju trenirati s momčadi jer se Bariša ne osjeća ugodno. Skupljaju se novci za putovanja na utakmice i pranje dresova, a vojnik kluba nonšalantno udalji iz ekipe čak dva igrača koja klub mora plaćati. 

Kasije se razvija slučaj Zane, kojem klub na kraju mora isplatiti odštetu zbog raskida ugovora.

Umjesto njega dolazi Šamanić, ali vrlo brzo odlazi i to bez novog angažmana jer procjenjuje da mu je bolje čekati novi ugovor kod kuće nego ostati u takvom okruženju.

Klub i dalje nema sportskog direktora, a Šerić ne poduzima ništa jer ga Krasić ucjenjuje odlaskom.

Vrhunac svega događa se u S. Vrelima, gdje Cibona doživljava jedan od najružnijih poraza u svojoj povijesti protiv Borca iz neke pripizdine u Srbiji, da se ne uvrijede Čačani. Nakon toga Krasić kojeg nitko od igrača ne doživljava odlazi , a vraća se Sesar jer zbog njegove blokade klub nije mogao dovesti nikoga drugoga.

U početku sve izgleda bolje, ali ubrzo dolazi do sukoba između Šerića i Sesara oko odlaska igrača  na juniorski ABA turnir. Sesar tvrdi da mu trebaju svi igrači na raspolaganju dok Seric tvrdi da se može bez jednog igrača.

Kao odgovor na to, veliki trenerski mag Sesar, namjerno gubi utakmicu protiv Splita koristeći svega pet ili šest igrača.

Klub i dalje nema sportskog direktora niti ikakav konkretan izlaz iz situacije osim čekanja kraja sezone.

Sesar se, kao i u brojnim drugim sredinama, na kraju posvađa sa svima, a Cibona ispada iz ABA lige. I dalje ne postoji osoba koja vodi sportsku politiku kluba.

3. Dolazak Victora Dodiga

Tomislav Šerić dovodi Victora Dodiga u Cibonu i time mijenja krvnu sliku kluba.

4. Uspostava sportske strukture

Tomislav Šerić napokon zapošljava sportskog direktora koji preuzima kontrolu nad sportskim segmentom, odnosima unutar kluba i stručnim stožerom.

5. Priča o tome tko je doveo Dodiga

U medijima se pojavljuje priča da je Abraham Mišetić doveo Dodiga. Tu tvrdnju nakon izvjesnog vremena u medijima sam Dodig demantira navodeći kako je do njegovog sina došao upravo Šerić.

6. Jovanović i Mišetić

Preko Mišetića u klub dolazi Jovanović na direktorsku poziciju.

Koju točno direktorsku poziciju i s kojim ovlastima, teško je reći jer se čini da je jedno obećano, a drugo na kraju dobiveno. To stvara ozbiljne probleme u odnosima između ljudi na vodećim funkcijama u klubu.

Na kraju i Mišetić i Jovanović napuštaju Cibonu. Jesu li oni jedini, ostaje za vidjeti u razdoblju koje slijedi.

Moj zaključak

Tomislav Šerić snosi odgovornost za ispadanje Cibone iz ABA lige i za dvije sramotne sezone koje su tome prethodile. Odgovoran, jer je pune dvije godine dopuštao ljudima bez potrebnih kompetencija, ali s velikim egom, da vode najvažniji dio kluba, košarku.

Malo je nedostajalo da prestanem pratiti Cibonu jer mi je bilo nevjerojatno što je sve jedan direktor dopuštao i kako je klub postao predmet sprdnje.

Međutim, jednako tako smatram da je Šerić zaslužan za povratak Cibone na stabilnije temelje i za vraćanje kluba na košarkašku kartu.

Da nije doveo Dodiga, za sve što je prethodno dopuštao teško bi pronašao bilo kakvo opravdanje. No činjenica je da je povukao potez za koji mnogi više nisu vjerovali da je moguć i time barem djelomično promijenio ukupnu sliku svog mandata.

pa sada sami procijenite sto je važnije? 

osobno sam stava da smo trebali se osramotiti i ispasti iz aba lige još prije 5-6 godina ako bi nakon toga cvalo cvijeće. Možda se Šeriću samo posrećilo, a možda je čovjek balansirajući stvarno znao sto radi. To nikad nećemo saznati, ali uspjeh mu se mora priznati, a to je najveći uspjeh u Hrvatskoj košarci u posljednjem desetljeću.