Imate veliki clanak o tome danas u sn.

Veliki, apsolutno prevedeni članak od riječi do riječi...

europska košarka - kažnjavanje greške
američka košarka - nagrađivanje dobre stvari

to je durant izjavio u jednom intervju prije par godina.

u europi vjerojatno ne bi bilo shaqa jer su mu bacanja ispod 50%, općenito je takva i filozofija života u europi.

Veliki za sn, čak na dvije stranice.

Ali to je tako u svemu. Preciznije bi bilo reći Kontinentalna Europa, jer Britanci su upravo svoju kulturu i svoj pravni sustav prenijeli u Ameriku (i ostali anglosaksonski svijet) gdje ta načela (koja je Durant opisao) vladaju u zakonodavstvu , businessu. Zato mi/K Europa imamo zakone koji pretpostavljaju da je sve zabranjeno (osim onoga što ti država dozvoli) i ovih drugih koji pretpostavljaju da je sve dozvoljeno osim onoga što ti zajednica (a ne prvenstveno država) zabrani. Zato je Amerika najbogatija na svijetu.

Ma poanta je bila da je besramno copy pastean clanak i preveden na hrvatski, a ne velicina Spomenuo je u uvodu malo the ringer i stvarnog autora clanka, al nigdje nije napisao da je prenio citav tekst, ukljucujuci i podnaslove. Malo je zalosno da nam Ameri pisu opseznije clanke o nasim sportasima neg mi...

Ništa nije crno i bijelo.

Europi se jednom zalomila Jugoplastika - i kad će opet, ne zna se - što je tragedija ustvari. Treneri su uglavnom control freakovi koji misle da su bog i batina, alfa i omega. Odvratno nešto. Egotriperi teški. Kokoškov se ne čini takav - i eno ga - prvak Europe sa Slovenijom - prvi glavni trener NBA momčadi koji nije iz SADa svejedno što se radi o Sunašcima. A i ajde, u obranu europ. trenera - jednostavno te sustav pritišće više nego u SAD-u. NBA nije liga na ispadanje - to ti pruža malo više prostora za disanje i razvijanje mladih igrača.

Ali u Europi sustav izbacuje mladost koja je tehnički bolje potkovana od američke. Kod Amera je to više na individualnoj bazi - što se tehničke potkovanosti tiče. Takvi s talentom postanu zvijezde. Ali zaboli njih - kad imaju ogromni talent pool. Tako dobiješ i zvijezde kojima su osnovni košarkaški elementi nepoznanica - igra leđima košu, slobodna bacanja, itd.

Dario i Sixersi su odigrali previše grogi, nisu matchirali energiju Bostona i bili su izvan ritma onoliko koliko je Boston bio u ritmu. Tu je srž prve utakmice. Sixersi su jednostavno kasnili i bili uvijek pola koraka prekratki u obrani i lansirali cigle u napadu. To se do druge utakmice večeras mora promijenitit kako ova serija ne bi bila totalna muka i drama.

Stevens je sjajan trener - ali mislim, logično je dozvoliti Embiidu njegove koševe (koje bi ovako ili onako zgrabio) ne dopuštajući ostatku momčadi da uđe u ritam. Dariju nije potrebno, osim na trici, da uđe u neki posebni ritam kako bi doprinosio. To nije toliko istina za ostatak momčadi osim Simmonsa i Fultza. Nitko drugi ne zna iskreirati svoj šut u Phili. Covington ciglari već neko vrijeme i cijepljen je protiv ulaza i bio je grozan i u obrani u prvoj tekmi. Uz to, Stevens je primijetio da motion offense zastane kad Embiid ima izolaciju. Samo stoje iza trice i gledaju Joela umjesto da sijeku prema košu i nude opcije. Svaki put kad bi se počeli kretati i probijati s dobrim protokom lopte - počeli bi stizati razliku, ali obrana im je skroz bila izvan ritma. Previše otvorenih šuteva za Boston koji je imao vrlo jednostavan plan napada. Switchaju i napadaju najgori missmatch - što su redovito bili Redick i Bellineli. ''Mali'' JJ protiv Tatuma i tromi Marco protiv atletičnih Celticsa. 

Post-ali su Horforda na Darija i Dario se solidno držao (iako je zajebao na nekim rotacijama), ali Al je u takvoj fantastičnoj formi da zabija i fade awaye iz okreta. Isto tako pokušavaju odvući Embiida iz reketa i kad je Joel odbio - toliko su bili u ritmu da je i Banes zabijao one trice iz kuta. Ono - savršena oluja za Boston i slijed nesretnih okolnosti za Philu. Ne volim Boston, ali ne možeš ih ne cijeniti kako su odigrali. Svaka im čast.

Ispilalo me koliko su Sixersi loše igrali, ali mi je ekipa u Gardenu bila smiješna kako su trolali Bena s ''not a rookie''. Staro rivalstvo - nova epizoda. Večeras se moraju vratiti u ritam i napraviti Bostonu ono što je Jazz napravio Hustonu u drugoj tekmi.

ok ok ..kuzim sve treba bit na TVu ...al kud u PET UJUTRO...

Brett Brown’s coaching blunder cost the Philadelphia 76ers in Game 2.

The whole city was waiting for it.  The Philadelphia 76ers were waiting for it.  The Celtics were waiting for it.  But it never happened.

What was Brett Brown thinking?

On Thursday night I wanted a timeout, and the Sixers needed a timeout, but Brett Brown never took one.  With 3:45 remaining in the first half, the Sixers were up by 19.  By halftime the Celtics had seized momentum and cut the lead to five at 56-51.  And Boston had taken control of the game, running in the open court and finishing with highlight-reel slam dunks, banging down open threes, and sending the TD Garden crowd into an overly-rambunctious frenzy.

They needed to be quieted.  The Sixers looked fatigued.  A timeout would have stopped the onslaught while the Sixers took a breather and regrouped.  Brown could have scripted a play, perhaps slowing things down and dumping the ball into Joel Embiid for an easy two or foul shots.  They could have regained their composure and possibly control of the game.

Would it have worked?  Maybe.  Maybe not.  But it was the smart play, especially when you’re coaching a young team on enemy turf.  And really, it’s all you have as a coach to stop momentum.  Ask yourself if Brad Stevens would have a taken a timeout or two there.  You bet he would.

CINI SE DA SE JOS  I NEKI DRUGI SLAZU DA JE bb MALO LOSE ODRADIO POSAO U GAME 2