ameri i napredna statistika...
ok ja priznajem da sam needuciran po pitanju iste, ali mi je jako jako smiješno kad a priori označe dvije vrste šuta kao "dobre", a ostale kao "loše"...dobar je onaj šut koji se u datom momentu može uzeti, i dobar je onaj kojeg  je igrač sposoban uzeti.  

ali dobro, nije to ovdje tema...neka dario vježba sve svoje šuteve, mislim da je to summa summarum 

dodao bih i davisa koji ove godine ima statse kakve ima velikim dijelom zato jer trpa jumpere, pa ga jednostavno ne možeš limitirati. osim na njegov  loš dan

ne vidim čemu minusi...mislim da niste shvatili poantu mog posta. nisam napisao da Dario nebi trebao vježbati midrange šut, dapače. samo sam htio napomenuti da se sve više NBA ekipa okreće naprednoj statistici koja kaže da je midrange šut "najmanje efikasan" šut (inače, slažem se da demokritom da je neefikasan šut onaj koji promašuješ, a efikasan onaj koji pogađaš) te da ga kao takvog treba izbjegavati



na grafovima možete vidjeti od kuda pojedine NBA ekipe šutiraju (plavo) te od kuda dozvoljavaju protivnicima da šutiraju (crveno). tako možete vidjeti da "moderni" GM-ovi/treneri svojim ekipama ne dozvoljavaju da šutiraju duge dvice (pogledajte Rocketse ili Sixerse, a ovi drugi su buduća Darijeva ekipa). čista suprotnost su "old school" front officei (Knicksi, Lakersi, Wizzardsi)

nekakvo je generalno mišljenje u ligi da treba šutirati trice ili napadati obruč dok su midrange šutevi samo za one "najbolje" (Dirk, LMA, Melo...)

Najmanje je efikasan samo iz razloga jer se najmanje trenira.Dosta trenera smatra ako treniraš tricu, moći češ pogađati i s poluodstojanja. Što nije točno pa imamo airballove skoro na svakoj utakmici.

I da parafraziram početak rasprave, igrač s midrange šutom i prodorom postaje Dražen (Petrović, a može i Dalipagić).

nije ta napredna statistika tu bez razloga

evo jedan primjer, ako uzmeš da će neki igrač ili neka ekipa od 10 šuteva s poludistance pogodit recimo 7, a od 10 šuteva s trice pogodit recimo 5, jednostavno je vidjet da će tricom zabit 1 poen više na ovih 10 šuteva (14 < 15)

cijela ova priča se temelji da se postotak šuta s trice i postotak šuta s duge dvice razlikuju znatno manje nego vrijednost pogođenih šuteva (trica vrijedi  50% više nego dvica, jel  )

evo za primjer:

Lebron je prošle godine šutirao dugu dvicu 36,6%, a tricu 37,9%

Carmelo je šutirao dugu dvicu 44,3%, a tricu 44,7%

DeRozan je šutirao dugu dvicu 39,5%, a tricu 30,5%

 

 

Ako se smijem ubaciti u ovu beskonacnu raspravu.

Vrijednost kvalitete necijeg midrange suta (vanjskog suta opcenito) ne mjeri se iskljucivo kroz broj koseva koji se na taj nacin postigne. Bolja preciznost midrange suta nekog igraca ne mora nuzno rezultirati vecim brojem na taj nacin postignutih poena, ali opasnost koja od istog prijeti, odnosnom ce igracu otvoriti priliku da lakse napadne obruc i tako dodje do poena buduci da ce ga protivnicki igrac morati blize cuvati. Dariju nedostatak konzistentnog suta onemogucuje upravo to - kvalitetan ulaz, te ga opcenito ogranicava u nacinima postizanja koseva pa i u razigravanju.

Jako lijepo objašnjeno.

Lijepo je objasnjeno, ali pitanje je je li lakse nekoj cetvorki visokoj oko 205 ili vise lakse cuvati sut s 4-5 metara ili s trice. Odnosno ako pokrije sut s trice hoce li Saricu biti lakse probiti tog igraca u tih 7 metara prostora ili 4-5-6. Na kraju hoce li taj obrambeni igrac lakse pokriti reket i pomoci suigracima kad se mora vratiti sa 7 metara ili kad mora napraviti samo dva koraka s nekih 5 metara?