NBA ekipe imaju najbolje osoblje na svijetu i mislim da je često mladim europskim igračima bolje razvijat se u lutrijskim klubovima nego u vrhunskim europskim ekipama koje svaku tekmu idu na pobjedu i uglavnom nemaju plan razvoja igrača, posebno ne onih za koje znaju da će kroz najviše 2-3 sezone ionako u NBA. Možda tu još progledaju kroz prste svojima, za koje se nadaju da će se jednog dana vratit, ali za strance ih zaboli kita.

Johnson je te sezone imao osigurane starterske minute, znači oko 35 minuta po susretu, od čega 90% na SF i nešto kao četvorka, dakle iza njega je ostajalo oko 65 minuta na swingman pozicijama.

Bogdanoviću je u rookie sezoni konkurencija za minute bila: veteran Alan Anderson, drvosječa Markel Brown koji je minute dobivao isključivo jer je nešto agilniji od ovih ostalih, kurvar Sergej Karasev koji je igrao jer mu je gazda brat Rus, prvi se raspao onakon te sezone a ova dva kruh zarađuju u Rusiji, Zenitu i Khimkiju.
Tako da, kao što Xavier reče, izrazito slaba konkurencija za minute, možda i najslabija te sezone u cijeloj ligi.

Dobra.

I sad, pitanje koliko je recimo Dario jako pametan jer je odigrao 2 sezone u Efesu.... Da, napredovao je u nekim segmentima, ali s pristupm koji ima bi napredovao i da je odmah došao u NBA. Još bi k tome imao luksuz igranja 2 sezone u ekipi bez ikakvog rezultatskog imperativa, bez konkurencije na svojoj poziciji, prilagodio bi se brže na NBA stil i možda bi ubiti ispalo i bolje, tko zna... Ovako ako nastavi oscilirat bi po povratku Simmonsa mogao biti i lagano gurnut u drugi plan.

To ovisi što želiš, kao i uvijek. Ako želiš što više novca zaraditi svakako je najbolje što ranije otići u NBA ligu, pogotovo ako si pick prve runde. Ne samo da imaš, u pravilu, četverogodišnji ugovor, nego imaš i reputaciju koja ti u Europi diže cijenu.

Osobno smatram da su velika pretjerivanja da se mladi igrači automatski bolje razvijaju samo zato što su u NBA-u. Stvar je minutaže. Ako igraš, puno više ti znači 20-25 minuta preko bare nego 25-30 minuta u Europi. Pogotovo duž cijele sezone radi većeg broja utakmica i kvalitetnijih protivnika. Ali ako griješ klupu, bolje je igrati standardnih 30ak minuta u Europi nego mahati ručnicima u SAD-u i odraditi 2-3 treninga tjedno. SAD su meka za nabijanje mase i snage iz više razloga, ali pravi tehnički treninzi su puno učestaliji u Europi nego u NBA ligi. Makar dok traje sezona. Upravo zato su predsezona i individualni rad igrački najkorisniji dijelovi NBA iskustva većini košarkaša koji nemaju adekvatnu minutažu.

Osobno smatram da je pravo vrijeme, sportski pravo vrijeme, za odlazak preko bare u onom trenutno kada si spreman aktivno participirati sa 15-20 minuta u igri. Neovisno koliko godina imaš. Minutaža je najbitnija za razvoj mladog igrača jer je košarka timski sport. Čim možeš fizički, taktički i tehnički participirati vrijeme je za odlazak.

Ali problem što prevelik broj igrača odlazi nespremni. Ovdje se često ističe pogrešan zaključak da je bolje igrati 10ak minuta u NBA ligi nego 10ak minuta u jakom Euroligašu. Kao da u Europi nema klubova izvan Eurolige ili da je igranjem mladog igrača u jakoj momčadi dokaz njegove kvalitete. Po meni igrač treba naći klub po svojoj mjeri i razvijati se uz minutaži. Ako ne možeš imati minutažu u Realu, odi u Cibonu. Nemoj juriti u NBA ligu dok ne uspiješ oblikovati i upotpuniti svoju igru. Bolje ostani dvije sezone u Feneru, Efesu. Ako ne možeš igrati u Barci, odi u Fuenlabradu, Cedevitu. Ako ne možeš igrati u Cedeviti odi u Zadar. Ako ne možeš igrati u Murciji odi u Olimpiju itd. Ali nemoj ići u NBA dok nisi spreman aktivno participirati.

Teoretski si u pravu, ali situacija je obično takva da top talente mogu platiti samo najbolji europski klubovi. Malo tko će odbiti primjerice 2 milje i uzeti pola milje u Cedeviti. Da ne govorim o tome da je obično to i stvar kluba koji prodaje igrača. A vidimo koliko su u Europi igrali primjerice Hezonja i Bender. A imaš i primjer Antetokounmpa koji je imao veću minutažu u prvoj NBA sezoni nego u 2. grčkoj ligi. Nema tu puno pravila kojih se treba držati.

Ante je izuzetak koji potvrđuje pravilo. On je tip igrača koji nema što tražiti protiv "jugoslavenske" škole košarke. Meni je fascinantno čuđenje i zgražanje naših komentatora i sportskih novinara nad njegovim lošim igrama protiv hrvatske reprezentacije. Pa njega većina trenera zna zaustaviti i kao takav je teško iskoristiv u europskoj košarci. On je još uvik samo Childress koji je jednom bio najbolji šesti igrač a koji je taktički Olympiakosa jako puno koštao. Puno više nego financijski. Naravno ima bolji pregled igre, ali dok nema šuta, neće ga moći koristiti.

Kod mladih talenata je stvar u menadžerima i novcu. Mladi talent koji dolazi iz makar solidnog kluba (top 10 europskih liga) u njemu ima sve mogućnosti za razvoj. A izuzeci su rijetki. Pa ni Dario Šarić ni Dragan Bender (koji je zaista poseban primjer radi veze Akademija - KK Split) nisu imali velike odštete. Kao ni Mario Hezonja. Za Šarića je Zadar svojedobno trebao potrošiti nekoliko desetaka tisuća eura. Kao i za Hezonju. Nije puno.

Druga je stvar što je Hezonja nakon Zagreba odlučio, tj. menadžer mu, ići u Barcelonu umjesto u Cibonu, Zadar ili neku "Fuenlabradu", "Murciju" ili slične klubove. Prvi bi ga teško platili, ali drugi bi mogli. Pogotovo ako se ne bi reklamiralo i naglašavalo da prvom prilikom ide u NBA. Dok još nije spreman ni za europsku košarku. Bender je poseban primjer jer je on od početka zapravo bio skrivan u seniorskoj košarci te je sve podređeno njegovoj pripremi za draft. Vujino mjesto sportskog direktora Maccabija se tu savršeno uklopilo u priču i on nikada nije ni trebao imati minutažu u Izraelu, već je samo trebao dobivati par minuta specifične role kako bi bio biran na što višem mjestu na draftu. Ali oba su mogli, neću reći ostati u Zagrebu i Splitu jer je A1 liga prenizak stupanj natjecanja, ali otići ako ne u Cedevitu, Cibonu ili Zadar onda svakako u neki Tenerife, Maccabi iz Haife ili slične klubove. Presudili su novac i menadžeri i otišli su u NBA ligu praktički bez kvalitetne minutaže u europskoj seniorskoj košarci. Ili makar nakon par godina grijanja klupe. Slijedili su svoj put. A je li ispravniji put Hezonje ili Belinillija, Bendera ili Šarića, Nedovića ili Dragića, Zupca ili Pekovića... svatko će imati svoje mišljenje.