Zvuk je poseban i teško ga je zaboraviti. Zvuk košarkaške lopte koja se odbija od betona, zvuk kojega je danas teško sresti, nekada je ispunjavao popodneva, nekada je bio inventar naše svakodnevnice. Nekada je bilo važno doći prvi na teren i stići na red prije mraka. I kada je noć pritisnula, znao je trajati taj tupi odjek cijelu večer. Poneka trošna lampa nudila je trpku svjetlost, no, koga je bilo briga. Igralo se!!!
Tupo odzvanjanje lopte ne čuje se više. Basket više nije stil života. Djecu sve manje interesira taj sport. Barem do prvog uspjeha. I velikih uzora u nacionalnom dresu. Novo vrijeme u kojemu se tipkaju mobiteli, novo vrijeme u kojem se ne skidaju finte majstora. Novo vrijeme u kojemu je majstora, zapravo, sve manje...I obruča i tupog odzvanjanja lopte u beton...
...Eh to sam mislio kada sam napisao da je košarka umrla u nas Hrvata...
