Glupo mi je više keljiti postove na onoj temi pretkvalifikacija, pa eto - ovdje ću.
Možda ništa toliko dobro ne oslikava situaciju u našoj košarci kao ovaj forum. Tri je dana do prve pripremne u Pardubicama, na kojoj ćemo uopće vidjeti tko je tu sposoban išta odigrati i na kojemu mjestu. Nadalje, još je točno dva tjedna do časa kada valja istrčati na parket u Varšavi radi borbe u pretkvalifikacijama za kvalifikacije - za Eurobasket 25, a ovdje samo što već nisu podijeljeni starteri za četvrtfinale Eurobasketa 22. Tema pretkvalifikacija potonula je negdje na treću stranicu ovog foruma - kao da to uopće ne postoji, pa utoliko opet moja misao - samo da se malo vratimo u stvarnost. Samo malo.
Lijepo je vidjeti vjeru u ljude, ali toliko smo se puta opekli da mislim kako je najbolje ići upravo ovako kako Šiši kaže, utakmicu po utakmicu. Samo ako smrtno ozbiljno shvatimo svaki posao, svakog protivnika, svaku utakmicu, svaku minutu i sekundu; samo ako ne bude dugih noseva, pognutih glava i uvrijeđenih taština (a tu upravo mislim da bi Smith mogao donijeti puno, puno dobroga), samo ako potuno zaboravimo na ego i podredimo sve kolektivu, možemo se nadati pobjedama. Jer, eto, ako odete na neki sofascore i tamo kliknete na povijest naše reprezentacije, vidjet ćete da smo u službenoj utakmici, ne računajući grčevitu pobjedu na Tunisom u Splitu prošlog ljeta, posljednji puta u regularnom dijelu pobijedili prije skoro dvije godine (u jesenskom , čini mi se istanbulskom balonu za ovaj Eurobasket). Otada, samo križni put i teški porazi, i to ne od Brazila i Njemačke ili Slovenije, koji su kakti eminentne reprezentacije, nego od Finske, Švedske, Nizozemske...
Na koncu, i ovdje smo došli do nekih objašnjenja o tome kako Žižića ne treba, a Nakića ne možemo imatiradi navodne ozljede o kojoj nikada nije službeno progovoreno (ili sam nešto propustio), i onda je ovo doista najjače što sada imamo, i prilično jako po imenima, samo je pitanje kako će se to sve skupa uigrati i pripremiti.
Mislim da ćemo jako puno vidjeti i po tome kako će Mula rasporediti prvu petorku i dozirati snage već u subotu i nedjelju. Nekako mi na dobro miriše varijanta u kojoj bi Babu otpočetka stavljao na četvorku (čime bismo ubili dvije muhe jednim udarcem, jer bismo konačno barem za njega neutralizirali mogućnost početnog prangijanja trica koje bi moglo narušavati njegovu ionako načetu psihologiju), tako da na klupi kao zapete puške - svaki za svoju minutažu od najmanje petnaest ili dvadeset - čekaju Kruno, Šarić i Matković. U toj varijanti ključno je onda pitanje s kime bi se popunjavala priča na bekovima, jer evidentno Smith nije isključivo play a Kruno ne može možda niti jedno čitavo poluvrijeme. Ili će Mula igrati na provjereno (odnosno, mijenjati varijante tijekom utakmica ovisno o razvoju situacije), pa će Babo igrati niže, a Prkačin upasti među prvih sedam-osam za četvorku, pogotovo ako je čitav srpanj ponešto radio na toj famoznoj mehanici izbačaja (a mali nije nepoznat po voljnom momentu). Nipošto ne bih zanemario niti Ramljaka koji je ove sezone u Poljskoj imao oko desetak koševa u prosjeku i šut za dva iznad pedeset posto, tako da će u prevažnoj prvoj utakmici pretkvalifikacija sigurno na njegovoj strani biti i motiv dokazivanja.
