Odavna smo mi u problemu sa vizijama, još svakako od Asinih "burusisa", ali sada se otvorila opcija sa Smithom, i nekako se kao nepopravljiv optimist nadam da Mula ima sliku barem nekakve prve i rezervne varijante za napade, jer primjerice i Babo može otići bliže košu ako već Dario pa niti Bender godinu dana nisu ozbiljno igrali, Prka neće dobiti šut u mjesec dana, a Matkovića je riskantno i bedasto spuštati sa petice kada već može uigravati pick, jer sada valjda ima s kime. Tu bi na 4 i 5 ipak nešto trebali presjeći, kao i sa Žižićem; ne možemo na prvenstvo voditi Caritas i poljsku bolnicu; sjetite se gorkih iskustava sa Tomasom 2015. ili Rokom 2017.; brate, ako si iza Zua i Matkovića, a dokaži u ova dva tjedna da nisi, pa nije reprezentacija dama na plesu da te treba moliti i paziti za jesen. Ili jesi, ili nisi, no hard feelings, a do jeseni ko živ ko mrtav. Nekada smo u obilju bekova s kojima smo bili sigurni da će bar povremeno prangijati s uspjehom - na prvenstva vodili po četiri centra radi osobnih (npr. slučaj Andrić/Delaš uz Tomića i Žorića 2013.), sada je, gle čuda-obrnuto; ne iz tog razloga, nego - jer u pravilu, osim ako Hez ili Babo polude, a to nismo vidjeli još, majko mila, od Rija - nemamo nikoga van reketa sa 35, a kamo li 50% šuta.
Tu je Rađa bio u pravu; naši klubovi ne stvaraju više srednju klasu, topovsko meso koje je omogućavalo da draženi i toniji hvataju dah onih tri puta po tri minute što bi im falilo do četrdeset u minutaži, i ti ušići, pahlići, matulovići, bečići iznjeli su naš basket na svojim plećima zajedno sa zvijezdama.
Danas ih nema; danas svi dižu nos kada protiv igokea ili emzeteova igraju manje od dvadeset minuta i hvataju zadnji vagon za slaskove i clujeve, ako i toliko vrijede. Tko od šest lopti iza trice u večeri ubaci dvije, sutra već sa čekom od šest znamenki u džepu putuje za Bar ili Wroclaw kao dokazana vrijednost, i nema te reprezentacije koja bi tako stvorila igrača na jednim pišljivim pripremama.
Zato malog Nakića, pa vjerojatno i Perkovića treba čuvati kao malo vode na dlanu. Cibonaš sam, ali reći ću jasno i glasno: pa i po cijenu toga da sam Gnjidić ispadne, jer igrat će role i pamet, a ne projekti. I Filipović me konačno osvojio još od legendarnoga Norrkopinga, pa čak i sada u Stožicama i na Trsatu imao je dobre trenutke, samo tko bi to pročitao, barem da mu pruži pet minuta više, ništa strašno; mislio sam da Mula kao pravi bek barem tu struju umije osjetiti.
Nama bi trebalo bar još pet sjedalica na klupi. Ne bi time bili opasniji za druge, nego bi prevenirali sve uvrijeđene mlade da ne odu iz birtije u mrklu noć prije onih, kako ono - pretkvalifikacija? :)
