Ova reprezentacija ima daleko veću širinu nego ona 2016...Jedna je stvar što je 8 igrača bilo u nekoj rotaciji, jer ova 4-ka nije bila u nikakvoj.
No, mi za Ukića i Šarića nismo imali nikakve zamjene. Znači Stipčević i Arapović doslovno nisu ni igrali. Hezonja i Babić su bili dobri za tranziciju i obranu, no daleko od recimo sadašnjeg Hezonje ili onog što Smith donosi u odnosu na Babića.
Da ne govorim na centarskoj poziciji, ustvari prvi i jedini centar je bio Planinić dok je Bilan odigrao jako jako loše, pa ovdje su bile sprdnje da se boji 3 metra od koša kada je sam. Nije mogao uhvatiti skok osim ako mu je lopta pala u ruke, a jedini poene koje je zabio su bili čisti ziceri od strane Simona i Šarića.
Igralo se u Torinu sa Bojanom, Šarićem i Simonom, dok je na OI-u Simon zakazao i glavne violine su bili Šarić i Bogdanović uz jako dobrog Planinića te Ukića u defanzivi. To je bilo to...
Širina je sad drastično bolja. Da smo tada imali jednog Gnjidića skakali bi od veselja, Perkovića također. Prka bi nam onda zlata vrijedio jer za razliku od Arapovića je drastično bolji u obrani...
Mi imamo širinu, jedino je problem što si je Mula zacrtao i skratio rotaciju iako za to nema potrebe barem ne protiv svih momčadi. Gnjidić, Perković i Prka itekako mogu pomoći jer ni jedan nije defanzivna rupa, napadački su već u nekim segmentima limitirani i neiskusni. No, za turnirsko natjecanje ti zlata vrijede ako ih koristiš na pravi način. To što nema Nakića je meni i dalje nazamislivo. Baš velik promašaj i to na poziciji gdje bi nam jako puno značio.
