S koliko godina su Rađa, Kukoč i Vranković odigrali posljednju utakmicu za "sveti dres"?

Evo mora san prvo pricekat sluzbeno da izadjemo pred novinare. Ipak san dio tima koji radi zajedno na projektu koji je puno veci od zadnje dvi utakmice. Kad san prije 6 miseci izasa sa misljenjen da triba zaorat iz pocetka sa mladima docekan san na noz ka neznalica. Razumin ja ljude koji bi tili uspjeh ali za tako nesto tribaju preduvjeti. Tesko je neke navike minjat u odredjenoj dobi. Triba ulagat u mladje i stvarat kult reprezentacije a ne da su tu ka na prisilnon radu. Ne svi naravno. Najbolji igraci tribaju bit primjer u svemu, od rada do ponasanja a to nan fali odaaaaavno. Meni je Drazen bija zvijezda vodilja kad san ulazija u ekipu i da je on bija drugaciji pitanje je kako bi i ja. Svi gledaju kosarku kroz prizmu ove dvi utakmice medjutim lito je bilo vise nego dobro. Od 6 og miseca kad smo dobili Italiju u Trstu priko U16,U18,U20 EP i U17 SP radilo se odlicno. Sve selekcije su ispostovale principe igre koji su bili zadani te su su isprifilirali nosioci i nade za dalje. Ocekivali smo i nastavak dobre situacije u Osijeku i Gdansku medjutim nije ispalo tako. U novinama je sve receno da ne ponavljan. Meni nije jasan takav pristup ne samo prema reprezentaciji nego prvo prema vlastitoj karijeri. Napravljeno je sve s nase strane da bude optimalno. Pripreme, charteri, tretman. Bili smo uz njih stalno na raspolaganju doduse ovaj zadnji dio mene nije bilo do samog kraja iz poznatih razloga. Stojko i ja smo krivi sta smo pokusali bez stresova proc barem kroz kvalifikacije jer ko je ocekiva poraze protiv Rumunjske doma i Nizozemske. Nakon Italije nisan ni u snu ocekiva ovakav rasplet ali je ocito doslo vrime za naplatu dugogodisnjeg nereda i nerada. Zato je idealna prilika za promjene i da na jedan ratnicki nacin pokusamo sve za dobit preostale utakmice i eventualno iznenadit svih. Bice tesko ali sigurno cemo iz utakmica izac krvavih kolina. Niti san ja izmislija kosarku niti pokusavan. Samo znan koji je put kontinuiranom uspjehu jer san ga prosa skupa sa Stojkon. Spreman san odgovorit na svako kosarkasko pitanje. Fala vecini na podrsci.
Zdravi i veseli bili.

Rađin fejs

Zadnji nastup im je bio na OI 1996.

Stojko s 32, Dino s 29, a Toni 28.

Toni se vratio na EP 1999.

Dakle, legitimno je Dina pitat zašto je ta njihova generacija raspuštena dok su bili u najboljim godinama.

Ok, Stojko je bio stariji, ali je tada igrao NBA ligu i sasvim sigurno je mogao i on pomoći mladima da se do 2000. godine osvoji poneka bronca ili srebro.

Ne znam, ovo prebacivanje krivnje na igrače je nešto najpokvarenije što se dogodilo u našoj košarci, jer braniti Anzulovića, a napadati igrače, ima samo jedan cilj - obraniti sebe i svoje loše odluke.

Rađa je igrao i u kvalifikacijama 1998.

Za one mlađe treba reći da je 1996 Skansi napravio drastičan rez i on je bio taj koji nije pozivao starije igrače, a bio je izbornik do kraja EP-a 1997.

Ukupno gledajući, sva trojica odigrali su preko 200 seniorskih utakmica što za bivšu što za sadašnju državu. Ako dodamo mlađe kategorije onda blizu 300 možda i više. S te strane njima se nema što prigovoriti

Ali licemjerno je da Rađa i Stojko pričaju o kultu reprezentacije.

Ima nas koji se sijećamo i OI 1996. o svađama, narušenim odnosima, nedostatku kemije, zalaganja, domoljublja...

Da nije bilo tako ne bi se ni išlo u prisilno pomlađivanje za EP 1997.