Ne treba Asi odvjetnik, pogotovo ne za pitanja koja su stvar emocije a ne analize (a trilema Kruška/Mavra/Ramo) jest nedvojbeno takva stvar, ali mi se ipak čini da i nakon Kruškina ne/svjesnog dizanja cijene prošlog ljeta i nakon ovih pripremnih utakmica od njega ne dobivamo ono što Asa kod njega cilja, a to je neka luda tricaška serija koja u stvarnom stanju frke može ugrijati parket i obrnuti priču kada stvari krenu nadolje, u pravilu po nas u kobnim trećim četvrtinama. Kruška će u jednoj od pet utakmica vjerojatno uspjeti takvo što, ali niti za to ne možeš garantirati. Na žalost, ne možeš jednako tako garantirati niti za to da će Mavrina tranzicija i pregled igre funkcionirati. Ostaje nam jedino Ramina obrana, a to je već stvar za koju barem tijekom pet ili deset minuta utakmice možeš garantirati.
Dakle, budući da su Asina slaba strana šuteri, kakav je bio i sam, pa želim vjerovati da je to emocija koja ga tu pere, a ne interes, mislim da je trilema nepostojeća i da Kruška sigurno ostaje, a da je stvarna samo dvojba Ramo ili Mavra, pod pretpostavkom da je iz aviona vidljivo da bi uz ovako anemičnog Planinića i limitiranog Žoru otpadanje trećeg centra, makar se radilo i o Buvi, čije domete u ovoj kompoziciji zapravo nismo pošteno niti vidjeli, bilo pogubno. Elem - u toj, ajmo reći nametnutoj dvojbi Ramo ili Mavra, mislim da je argumentacija za Ramu jača i uvjerljivija, kako sam već gore naveo. Tim više što je, u vezi Mavre, Roko po naznakama sa zatvorene utakmice zdravstveno spreman i samo je pitanje njegova dizanja i tempiranja na nekakav deseti do petnaesti rujan kao optimalan cilj, pogotovo u pogledu obrane a i uloge u napadu, a do tada uz obračunat jedan poraz i polivalentnost ostalih u tranziciji možemo izdržati.
Ako ćemo ipak žaliti zbog Mavre, što nije nemoguće ako nam se situacije sa izgubljenim loptama budu nedajbože ponavljale iz utakmice u utakmicu, ne znam bi li njegovo prisustvo garantiralo da se takvo što neće dešavati.

Mislim, da spustimo loptu na zemlju, da je pitanje svih pitanja ove reprezentacije (nakon što je postalo opće mjesto to da je roster sada širi i raznovrsniji) to da se Bender razigra, pogotovo u početnim utakmicama, odnosno da ponese dio tog osnovnog tereta odgovornosti, da priđe košu i bez straha odigra i unutra u napadu, a pogotovo da se sačuva brzih osobnih u obrani. Njegove godine garantiraju polet i volju, a društvo Bojana i nadasve Šarića manjak treme i napredak. Uz šutersku prisutnost staraca koja će daj bože tek u jednoj od ovih pet potpuno zakazati, pa da Šiši i Bojan moraju baš sami vaditi kestenje iz vatre, ne trebamo Dragana prvenstveno kao dalekometnog bacača, nego kao kreatora, osigurača, nositelja dobre vibracije i važan dio lanca timske igre. Velim, teže će sada biti braniti se od našeg napada ako više nije dovoljno samo staviti flaster na Bojana; a ozbiljno računam i na to da se Darko barem malo razbudi iz ove letargije i krene razgrtati kao u Torinu ili protiv Litve, pogotovo protiv momčadi koje su prvenstveno pucačke i računaju uglavnom na indijanštinu iza linije trice kao glavni adut. Upravo zato i jesmo, koliko vidim, već unaprijed otpisali ono što nas čeka u slijedeći utorak sa Gasolima da bismo osigurali tu startnu dvicu za nokaute.

Ako nam se u ostalim utakmicama ne ponovi legendarni nigerijski kuršlus, onda ta priča pije vodu. S Kruškom ili bez njega. Samo da nam ostane onaj filing od prošlog ljeta da su svi ostavili srce na terenu/klupi i da se nisu kilavili, nego dali što su znali i umjeli; sve ostalo bit će na kraju opet pitanje dvije ili tri lopte koje će skakutati po obruču ili parati mrežice. A to i jest ono zbog čega obožavamo ovaj sport.