Kad govorimo o pozicijama, onda možda ne bi to trebalo sagledavati tako jednodimenzionalno. Košarka napreduje, gotovo iz dana u dan i znalci na forumu su znali razdvajati poziciju i ulogu. Poziciju najčešće determinira obrambena pozicija, pa od playa očekujemo da uspješno brani suparničku jedinicu (primarnog ballhandlera i postavljača napada), od dvojke da je dovoljno brz i agilan da prati u stopu suparničku dvojku u driblinzima i trku kroz blokove.

S druge strane uloga više ovisi o tehničko-taktičkim, fukncionalnim sposobnostima, i naravno talentu.

Iskarikirati ću do kraja i apostrofirati šampionske Bullse koji nisu imali dominantnog, pa jedva i solidnog playa. Štoviše, u dvije Jordanove ere jedino je Armstrong bio "play", dok su uz neupitne MJ i Pippena, trećeg vanjskog igrali Paxon, Kerr (obojica odlični spotup šuteri) i Harper (jedan allround bek).

Naravno, mi nemamo Jordana ni Pippena, no,gledajući po ulozi, trenutno (i nadam se iduće barem 4 godine) naš "MJ" je Bojan (prošlogodišnje izdanje na OI je bilo na razini "poor mans' Dražen Petrovića"), naš Pippen je Dario (u smislu kreacije, osim u dijelu Bojanovih izolacija i pick igre), ne u smislu pozicije, nego uloge. Ako već nemamo "Teodosića", ali imamo Darija, u najavi Zupca (koji si bez problema može iskreirati poene), Bendera (koji također ima point elemenata u svom skillsetu), Žižića koji je na drugačiji način od Zupcs u stanju iz ničega postizati poene. Na kraju, još tinja nada ds će od Hezonje biti barem solidan igrač fiba razine, s i on zna iskreirati iz picka.

Ne moramo posezati za Bullsima, koji su možda statistička pogreška...imamo primjer Jugoplastike/Pop 84 u našem dvorištu. Je li Sretenović bio play "euroligaške kvalitete"? Jest bio pouzdan ballhandler, pouzdan distributer lopti, ne tako često uzimao i još rijeđe promašivao šuteve za tri poena. No, je li on bio taj organizator, dodavač od kojega žive suigrači? To je bio Toni, koji nije bio play pozicijom, ali jest ulogom. Umišljam si da je Dario u stanju doseći barem dio Tonijeve organizacijske vještine (on ima neke druge komparativne prednosti pred Tonijem, prije svegs u hustle igri). Bi li Jugoplastika bila bolja da su imali Đorđevića u petorci?

Pokrijmo se sa onim što imamo i umjesto da među 14-godišnjacima (ili strancima) tražimo spasitelje hrvatske reprezentativne košarke, zavrnimo rukave i od postojećeg kadra, koji treba pratiti, pozivati na povremene akcije poput ove predstojeće kineske, nastojmo iskristalizirati igrače koji se mogu uklopiti u postojeći model igre od prošle godine, nadograditi/nadopuniti ga. Imamo - što unutar reprezentacije, što u najavi - više igrača koji mogu biti primarni (makar i povremeni) ballhandleri i distributeri lopte (ne nužno i kreatore), one koji mogu biti sekundarni kreatori (ali nisu nužno pogodni biti primarni ballhandleri).

Srbima je Teodosić prvi play, ali je recimo protiv Litve imao problem fizičkog matchupa sa Kalnietisom, pa su Markoviću davali ulogu primarnig ballhandlera, a Teodosić se primao zadataka kreacije po prenošenju lopte na suparničku polovicu.

Poanta je - ne kritiziram, ne negiram - samo pozivam na drugačiji pristup sagledavanju i rješavanju ovog problema. I, nemojmo otpisivati igrače od 18, 19, 20 godina samo zato što se trenutno ne uklapaju u nekakve uobičajene kanone podjela po pozicijama. Vidimo možemo li kako iskoristiti njihove komparativne prednosti unutar sustava. Kalažić nije lepršav, ali njegova fizička moć bi se itekako mogla iskoristiti za prvu liniju obrane i sasvim pristojan primarni ballhandling. Nakić nije play, možda više po poziciji ni bek, no, način kako s loptom u rukama klizi po terenu i u stanju iskreirati za sebe (i druge) je u najmanju ruku zanimljiv. Tomas premlad za davanje bilo kakvih ocjena, neka prvo okusi seniorsku košarku. Filipović...veliko srce, na terenu kapitalizira dvogodišnje seniorsko iskustvo u A1, nastoji nadigravanjem kompenzirati nedostatak fizikalija, a pitanje je do koje razine. Iz godine u godinu napreduje, protiv cibone, dakle u načelu momčadi aba razine, odigrao jako dobro i onda se susreo sa "višom razinom obrane". U ncaa je Skokna koji s obzirom na visinu i fizikalije može biti dobar kombo, dobra obrana, šut, primarni ballhandling. Prošle sezone odličan u Gorici i onda se s najavom odlaska u Ameriku "nešto dogodilo" i brojke su mu značajno opale.

Ima tu opcija, ali treba pratiti, uvoditi u igru, testirati, prilagođavati postojećem kadru po ulozi, itd. Bilo bi najjednostavnije "izmisliti" vrhunskog two-way playa i reći da sad imamo momčad za medalju. No, takvi, pogotovo na maloj bazi kakva je naša, ili se ne rađaju (tako često), ili se bave rukometom (u visinskom rangu oko 190 cm), atletikom...ovako je teže, ali će biti slađe.

P.s. Jest da je post malo podulji, ali sam ga tesao kroz jutro. Kome se dade neka čita.