henr1k je napisao/la:
Procitao sam zadnjih desetak stranica, i moram priznati da na ovu situaciju gledam drugacije od vecine sto me i nagnalo da se logiram nakon dugo vremena.
Prije svega, sasvim mi je jasno da ljudi emotivno reagiraju te da su ogorceni na nedolaske. Svi mi koji smo fanovi bilo kojeg sporta smo bili u situaciji da smo ljuti sto igrac ode iz ekipe A u ekipu B i slicno. Nemoguce je racionalno objasniti zasto ti je upropasten cijeli dan samo zato sto je klub za kojeg navijas izgubio utakmicu ali to je jedna od ljepota sporta. Kad se radi o reprezentacijama stvar je i izrazenija.
Ali kada prestanemo gledati kroz navijacke oci, premisa koju gotovo nitko ne ispituje je da je neodaziv reprezentaciji izdaja kao da se radi o pozivu za obranu zemlje u ratu a ne o sportu - u kojem se igrace neposredno ucjenjuje kartom patriotizma jer su 'duzni' igrati za domovinu dok savezi i posebno FIBA zaradjuju milijune na njihovim ledjima.
Ja uvijek polazim od sebe,
nikad mi nije palo na pamet da za vrijeme godisnjeg odmora odem volonirati u bolnicu, vrtic, dom staraca ili da na bilo koji drugi nacin stavim svoje znanje i sposobnosti u sluzbu opceg dobra i na taj nacin pokazem da volim svoju sredinu/zemlju. I nitko mi to nikad nece zamjeriti. Da sam sportas bio bi izdajnik i supak.
Nikada mi ta dvostruka mjerila za sportase nisu bila jasna.
Moze li mi netko objasniti zasto su oni DUZNI? Zato sto vecina mnogo zaradjuje? Zar to nisu postigli svojim radom i talentom kao i ljudi u drugim strukama? Zato politicari ne zastupaju Hrvatsku u Briselu pro bono? Gdje je njihov patriotizam?
Devedesete su bile posebna prica, stvaranje drzave, nacionalni naboj, nedolazak tada bi imao drugaciju poruku. Zbog svega toga sam manje ljut na Zizica i Hezonju, a vise imam jako puno respekta prema Saricu i posebno Bogdanovicu (koji je bez ugovora) sto imaju volju i zelju predstavljati Hrvatsku, jer to ne uzimam kao zdravo za gotovo, vec to govori jako puno o njima kao ljudima.
Znam da sam u velikoj manjini, upravo zbog toga sam i odlucio probati stvari prikazi iz drugog kuta.
Sto se tice samog prvenstva, kao i u vecini sportova mislim da je nama veci problem struka a manji talentiranost rostera. Volio bih da sam u krivu.
Pozdrav
Paralela bi bila da ti kao doktor, odvjetnik, kuhar ili netko treći preko svog odmora (također je teško povuć paraleleu jer malo ko u životu ima pauza kao oni) imaš šansu besplatno zastupat Hrvatsku i natjecat se/izmjenjivat iskustva sa drugim najboljim ljudima iz svoje struke.
I da dodam, ništa osobno, izuzetno je žalosno da ljudima sve manje pada napamet da naprave išta za drugog ako nemaju neke koristi za sebe. U gradu Zagrebu je to došlo do te mjere da te ljudi niti ne pozdrave u hodniku jer valjda nemaju nikakve koristi od toga.