ma meni je slijedece palo na pamet... istina, sami smo krivi najvecim djelom za sva sranja u splitskoj kosarci... i kroz godine, gubija se taj ponos, zar, adrenalin, san da zaigras u zutom dresu... ali eto, takvi smo, i zahvaljujuci ciboni i njenom potezu, taj zar (za pocetak) se vratija, evo cujem se s prikama doli svi bili na tekmi, jedan cak zulu ocrnija na ulici

sto mi je bilo nezamislivo, drugi zaustavlja stipanovica danas na ulici i cestita mu... mislim takvo nesto radi kosarke, pa o tome san moga samo sanjat ovih zadnjih 4-5 godina... istina, ja sam ipak covik koji viruje u sistem i rad te da ovo sad nije priko noci izlazak iz krize... ovo je jedan impuls koji pokazuje da ti to negdi ipak u nama postoji i da samo triba nac nacin da izadje na vidjelo... ali ovaj put na prilicno apsurdan nacin...