makina je napisao/la:
Mark oprosti al ja i ti iz potpuno drugačjih kuteva gledamo na košarku.
Čin ti men napišeš da trener crtanjen na ploči ne podiže sportsku inteligencju men je jasno da ti košarku promatraš izvana sustava.
Proša san kompletan proces koji jedan igrač mora proć od učenja pravila košarkaške igre, priko usavršavanja tehnike šutiranja, driblinga pa kašnje i panćenja taktičkih komponenti.
U ten procesu san vidija svih kako na početcin nis pojma imali šta su koraci, štaj to tri sekunde... nis pojma imal kako tehnički pravilno izbacit balun na koš, dodati a o driblanju da ne govorin. Kratko rečeno toj ličlo na ništa. Niko tu ni doša paj odma iz čista mira demonstrira to nešto štab se tribalo zvat talent.
Kroz vrime se stvari minjadu ovisno o treneru koji te oravilno vodi kroz proces, o osobnoj volji, zainteresiranosti i marljivosti. Cilaj grupa jemala iste preduvite (trener i tehnički uviti) a odvajat su se počeli oni koji proces ozbijno shvaćali, kojis dodatno šutirali, ballhandlali itd.
Daklen, niko tu ni dobija ništa poklonjeno brez rada.
Treneri su ključni u toj fazi jere oni tribaju svakog igrača promatrat individualno, svakon igraču sastavjat program za unapriđenje nedostataka i svakog igrača usmiravat u ovisnosti o njegovin fizičkin i mentalnin mogućnostin.
Košarkaj kratko rečeno ka cili život. Krećeš brez znanja, prolaziš kroz edukativne procese i u ovisnosti o kvaliteti edukacije, okolnostima i vladtitin soosobnostin uspiješ il ne uspiješ.
Moremo mi filozofirat kolko oćemo al dokle svi (klubsko osoblje, treneri pa tek onda igrači) ne zaduču rukave i počnu korektno raditi, naša košarka će propadat sve dubje i dubje.
Vidi cijeli citat
Sve rečeno je tačno,ali po meni glavni problem je što naši stručnjaci toliko iscrpe tu djecu sa treninzima od tri sata i to dva puta dnevno(govorim o ekipama tipa Cedevita ,Cibona ,možda i Zadar ),da onda svi ti talenti izgube volju za individualnim radom.Pod individualnim radom mislim da se ode na igralište s loptom i do besvijesti ponavljaju vježbe šuta,tehniciranje,prodor,vizualizacija raznih situacija u igri i naravno nakon svega toga još sat basketa 3 na 3 ,2 na 2 i svakako 1 na 1.Iako su i nama treneri govorili da basket kvari igrača mislim da to nije tačno.Primjer Simona koji je basketao do besvijesti i primjer svih ovih tipa Dreznjak mladji za kojeg se vidi da basketa nije vidio i upravo zbog toga nema kreacije.
Svi su nekako robotirani,kada idu npr. na dvokorak u kontri ne znaju napraviti fintu i ići na drugi obruč kao kad je npr.Kalinic jučer protiv Cibone išao uz fintu na drugi(pa ga onda zalijepi ako možeš) ili ne daj Bože da se naskoči i uradi finta lažnog šuta pa pivot i završetak lagano na koš,nego samo idu kao mušica na g..o i onda ih se zalijepi na tabli i da ne govorim o kreaciji šuta za sebe.Treninzi u klubu trebaju biti 90 min,sve ostalo je mučenje ,a svakako i tada raditi sto više vježbi s loptom u ruci.Tada bi i ti talenti imali volju da rade još na sebi.Ovako neka mi neko objasni kada proziva tu djecu za nedostatak volje ,kako da imaju volju nakon 6 sati treninga po danu.Dosadilo mi pisati pa ću drugi put napisati i šta se radi na tih 6 sati uglavnom bezidejnog treninga.Najbolji primjer basketaša je Teodosić ,uvijek sam za takvog nego za snagatora iako da je Teodosić bio drugačiji mogao je na tijelu više raditi i uspjeti u NBA ali čovjek je Boem.
I samo da ne zaboravim ,svi crni igrači koji dodju iz USA i igraju za 1000 dolara u Alkaru,Furniru i sl.imaju bolju tehniku i razumjevanje igre od naših vanjskih reprezentativnih igrača (osim Simona,Bogdanovića)jer su tamo prošli školu ulične košarke .