Daleko je moje more, kamena Dalmacija

Neću pitati znate li za onaj osjećaj, već ću samo reći da me nakon dugo vrimena al baš istinski ispunio osjećaj pripadnosti jednoj sredini, sredini puno puta kritiziranoj i marginaliziranoj, ali meni jako dragoj koja mi je pokazala da se nikada ne stidim onoga čemu pripadam.

Spomenut ću odma na početku da nisam moga doći na utakmicu, spomenut ću i da nisam gleda utakmicu od početka, ali spomenut ću i emociju koja me prošla u momentu kad je Jupe skočija na leđa Matuline i ka golobradi mladić proslavija pobjedu.

Meni svaki kamen našega Grada na srcu spava i unatoč tome što me lipota toga istog Grada ne budi svakoga dana, ponosan sam što sam najlipše godine života provea u njemu. Kako nekome opisati euforiju koja nastane nakon jedne utakmice i kako nekome objasniti što je to u glavi nekolicine ljudi koji život podrede jednom Klubu s kojim su prošli sve uspone i padove tokom Njegove prošlosti.

Dobivan slike i poruke iz raznih dijelova Hrvatske, Naš Zadar se slavi i u srcima onih koji nisu dio Njega godinama unazad. Iskra tinja u srcima ljudi, danas se pokazalo koja je to iskra koja izaziva buktinju koja će nastati u narednim danima/tjednima/misecima/ (godinama?). 

Iako je danas za mene osobno bila mala brojka na utakmici, osjetila se energija iza malih ekrana i osjetija se virujen poziv za sve one koji su digli ruke od kluba i okrenuli se "bitnijim stvarima u životu".

Dame i gospodo, ako Dino Merlin može napuniti Višnjik, onda Danijel Jusup i njegova vojska ne da može, nego ga mora napuniti. Dragi Facebook ratnici, ostavite se piskaranja i glumljenja velikih lokal-patriota i izdvojite 40-50 kuna tjedno da dođete osjetiti jedan neopisiv osjećaj.

Ne mogu vam opisati koliko mi fali zalazak Sunca na najlipšoj rivi, šetnja od Borika do poluotoka, gledanje našega Zadra, a povrh svega život u Gradu koji je za mene i dalje Grad košarke Zadra i Tornada. Šaljen pozdrave svima iz dalekog svita i jedva čekan moment kad ću ponovo zakoračiti na prag Krešine dvorane i zapivati iz sveg grla one naše najlipše balade. Lipi poZDrav svima 👊

Daleko je moje more, kamena Dalmacija

Neću pitati znate li za onaj osjećaj, već ću samo reći da me nakon dugo vrimena al baš istinski ispunio osjećaj pripadnosti jednoj sredini, sredini puno puta kritiziranoj i marginaliziranoj, ali meni jako dragoj koja mi je pokazala da se nikada ne stidim onoga čemu pripadam.

Spomenut ću odma na početku da nisam moga doći na utakmicu, spomenut ću i da nisam gleda utakmicu od početka, ali spomenut ću i emociju koja me prošla u momentu kad je Jupe skočija na leđa Matuline i ka golobradi mladić proslavija pobjedu.

Meni svaki kamen našega Grada na srcu spava i unatoč tome što me lipota toga istog Grada ne budi svakoga dana, ponosan sam što sam najlipše godine života provea u njemu. Kako nekome opisati euforiju koja nastane nakon jedne utakmice i kako nekome objasniti što je to u glavi nekolicine ljudi koji život podrede jednom Klubu s kojim su prošli sve uspone i padove tokom Njegove prošlosti.

Dobivan slike i poruke iz raznih dijelova Hrvatske, Naš Zadar se slavi i u srcima onih koji nisu dio Njega godinama unazad. Iskra tinja u srcima ljudi, danas se pokazalo koja je to iskra koja izaziva buktinju koja će nastati u narednim danima/tjednima/misecima/ (godinama?). 

Iako je danas za mene osobno bila mala brojka na utakmici, osjetila se energija iza malih ekrana i osjetija se virujen poziv za sve one koji su digli ruke od kluba i okrenuli se "bitnijim stvarima u životu".

Dame i gospodo, ako Dino Merlin može napuniti Višnjik, onda Danijel Jusup i njegova vojska ne da može, nego ga mora napuniti. Dragi Facebook ratnici, ostavite se piskaranja i glumljenja velikih lokal-patriota i izdvojite 40-50 kuna tjedno da dođete osjetiti jedan neopisiv osjećaj.

Ne mogu vam opisati koliko mi fali zalazak Sunca na najlipšoj rivi, šetnja od Borika do poluotoka, gledanje našega Zadra, a povrh svega život u Gradu koji je za mene i dalje Grad košarke Zadra i Tornada. Šaljen pozdrave svima iz dalekog svita i jedva čekan moment kad ću ponovo zakoračiti na prag Krešine dvorane i zapivati iz sveg grla one naše najlipše balade. Lipi poZDrav svima 👊

1000 najvjernijih

1000 derbi navijaca

30000 onih kojima samo iskra triba, onih koji kazu da ne prate, a opet znaju sve o klubu