Goran Grbović
Gdje je bilo najteže igrati u bivšoj Jugoslaviji?
U Zadru. Bez ikakve dvojbe. Penješ se u dvoranu na Jazinama kroz neke požarne stepenice, s kacigom na glavi izlaziš točno pred publiku, od dima ne vidiš drugi dio terena, a s tribina te žele umlatiti. Zadrani nikad nisu voljeli nikoga osim sebe. ''Mi smo Zadrani, Zadar je naš.''
Parket je bio takav da nije bilo kuteva, moliš boga da ne primiš loptu za tricu u kutu da ne dobiješ nešto u glavu. Ili, trebaš izvesti loptu sa strane, a ono motke rade. Kad te Zadrani gađaju, gađaju te metalnim konzervama. Kao ono, Partizan, Zvezda, super atmosfera. Ma koja, bre, atmosfera? Kazališna publika za Zadar i za Jazine. U Šibeniku je bilo slično.
Navijači ispod koša i nitko ne želi izvesti loptu. Uzmeš loptu i nabrzinu je izbaciš, samo da ne bi dobio po sebi. Onda ti sudac svira pet, šest prijestupa. Kako neću prestupiti, kad me s tribine udaraju. Dvorana na Baldekinu je primala tri tisuće ljudi, a unutra je bilo šest.
Nema ventilacije, sva vrata i prozori zatvoreni. Gušiš se, ne pomaže ni kisik. Međutim, to je sve bilo dio tog navijačkog i košarkaškog folklora u kojem sam uživao. Nikad, ali baš nikad nije bilo nekog većeg incidenta da bi publika upala u teren i prekinula utakmicu.
U takvoj atmosferi osiguranje bi bila neka dva brkata policajca s onim titovkama. Kakvi specijalci, kakvi bakrači. Ništa to. Bila je to ozbiljna liga s vrhunskim igračima. Sjećam se, Veljko Petranović bi me toliko premlatio i čupao, da bi mi dres bio toliko potrgan, kao da sam bio na svadbi, a ne na utakmici.
Ali, svi smo mi bili prijatelji, iskreni prijatelji. Igrali smo žestoko, grubo, ali pošteno. Nikad nitko nekoga namjerno nije udario. Jednom sam u nekom skoku zakačio Ivicu Obada. Šiknula je krv, šivali su ga na terenu. Dođem do njega da se ispričam, žao mi bilo, a on se samo nasmiješi i kaže da je sve u redu. U Šibeniku bi me prebili, a poslije utakmice bi me vodili vani. Boga pitaj gdje bi me vozili, po nekim selima, tražili neku diskoteku, a svi pijani u autu. Dobro da nismo izginuli.
Sa dragom kod četiri kantuna, kroz tihu varoš proći bi zna, Na rivu il' uz Donat stari dok tiho, tiho sniva Zadar grad