Evala ti Toni Spanjicu:
"Imao sam sreću odrastati u Zadru, u drugoj polovici 90-ih godina. Kao dječaku koji se doselio u taj grad, nije trebalo dugo da se zarazim 'virusom' košarke. Da budem opčinjen Jazinama, koje su tih godina bile jednako pune i na utakmici protiv Cibone i na onoj protiv Benstona. Na zadarskoj Belafuži, u Petrićima koševi su bili u svakoj ulici, svakih 30-40 metara, a kada bi loptu provukli kroz obruč uzvikivali smo imena Emilija Kovačića, Gerarda Lewisa, Jure Ružića, Marina Pestića i ostalih Jusupovih junaka. Oni su 1998. digli Kup Krešimira Ćosića u svojim Jazinama.
Taj trofej je bio prvi Danijela Jusupa sa Zadrom, i jedini u njegovoj eri kada je od 96. do 99. prvi zatresao temelje hegemonije Cibone. Politički i sudački povlašteni monstrum iz metropole doslovno se rugao s ostalim klubovima, otimao iz ljeta u ljeto za basnoslovne svote najbolje igrače Splita, Zadra, polako uništavao svoju konkurenciju. Jazine su počele nakon ratnih godina opet gorjeti, a niski udarci koje su Zagrepčani nanosili i klubu i navijačima, dovele su tenzije do usijanja. Sve je eruptiralo u drugoj utakmici finalne serije prvenstva 1998. kada je sudac Krajinović primio dva 'krošea' od strane navijača u reketu Jazina.
Jusup je u toj drugoj polovici 90-ih natjerao i Cibonu, a potom i suce da idu preko granice dobrog ukusa. Bio je ultimativni junak, momčad koja kvalitetom nije bila ni blizu Cibone dva puta je odveo na korak do naslova. Nije se moglo, Jusupu nisu dali, niti mašinerija, niti njegovi - kada su doveli Rađu i Komazeca, njega su odbacili kao staru krpu i zamijenili ga Ivicom Burićem."
Pričaće ti o plovidbi, ti što nisu sidro digli...
