satko1 je napisao/la:
Jotojoto je napisao/la:
Na žalost, forumaši koji kritiziraju "stvaranje kroz reprezentaciju" su ili premladi, ili su prespavali neke epohe i način kako se u bivšoj državi, koja je košarkaški "drmala" guranjem mladih ekstratalenata kroz reprezentaciju davala nadgradnja onome što se radilo u klubu, a od zadnje generacije se to radilo i sa Draženom, i Tonijem, Dinom, Divcem, Đorđevićem, Komazecom, Danilovićem...trebam li nastaviti dalje? treba li naglasiti sa koliko godina su gurnuti u repezentaciju i to ne nekim turnejama, nego na velikim natjecanjima?
Vidi cijeli citat
Dovoljno sam star da se sjećam Jugoplastike i reprezentacije Juge pod kraj osamdesetih. I dobro ste napisali. U vatru su zbilja bili gurani mladići, ali sa naglaskom na ekstra talentirani. Radilo se o budućim Hall of fame igračima koji su rasturali tada iznimno jaku Jugo ligu u klubovima koji su osvajali europske naslove. Kako možete tu ekipu staviti u istu rečenicu sa gore navedenim likovima koji se nisu u stanju izdići kvalitetom iznad ABA lige sa jednim donekle pristojnim euligašem? Kako?
Godine idu. Igrača poput Babe nećemo imati sljedećih dvadeset godina, a trenutno je zenitu svoje karijere.
Vidi cijeli citat
Uh što volim argumentiranu raspraavu.
HOF igrači kažeš? Slažem se, samo je pitanje tko je mogao staviti ruku u vatru tamo 1984 ili kad su već njih dva pogurnuti u seniorski sastav žutih da će ijedan od njih biti HOF. Kuki koji je tada težio 50 "s krevetom" i za kojeg je jedan Mirko Novosel (tada trener šampionske Cibone) javno iskazivao sumnju u igračke dosege. Ili jedan Rađa koji je za sebe sam izjavio da je bio "debeloguzi s dvi live noge"
Stvari (osim nesvakidašnje motorike i prirodnog talenta za sport kod Kukija) koje su ih izdigle iznad prosjeka:
1. Sustavan i "krvav" rad,
2. Prilika (povoljne okolnosti, minute u važnim fazama utakmice),
3. Trenerska vizija, poput one Moke Slavnića koji je nejakog Kukoča "prebacio" u vanjsku liniju,
4. Domaća liga u kojoj se "moralo" igrati do 28-me, i koja "nije poznavala strance".
Bi li i jedan od njih postao HOF da su imali današnji tretman mladih u hr klubovima i "učili se" gledajući s klupe kako neki "plaćeni legionar" odrađuje svoj ugovor. Ili da im je netko rekao da su premladi i da nisu poput Ćosića i Jerkova?
Ima tu i drugih igrača poput Perasa, Ivice Žurića, itd. da sad ne nabrajam dalje iz HR. Nisu HOF igrači ali su ostavili trag za sobom.
Međutim, vremena se mijenjaju, sport je dinamičan, pa tako i košarka. Nekada je u natjecanjima pod kapom fibe pobjeđivala reprezentacija sa više klasnih invididualaca, vođena od strane "diktatora" (Gomeljski, Ivković).
Međutim, 90-te, pogotovo Limoges 1993 je uveo jednu destrukciju u košarkašku igru, i ti principi se itekako koriste.
Argentina je pokazala kako se sa homogenom skupinom igrača (za vrhunsku razinu) srednje kvalitete, uz jednog "zvrka" koji je dokazao da je Real pogriješio "proslijedivši" ga u Murciu, i "ostarjele" legende, izneredila neke od favorita sa hrpom nba i "budućih" HOF igrača i pokazala, a što se i dalje zanemaruje od forumaša iz HR, da je KOŠARKA prvenstveno TIMSKI SPORT.
Da se vratim na Fabjanov popis "Ukić, Rogić, Kalajžić/M.Drežnjak/Perković", gdje bi Ukić, ako je zdrav, sa blagodati manjeg ritma utakmica, mogao prvenstveno biti od pomoći u prvom prozoru u veljači, i, osobno se nadam i ufam, da bi se mogao pokazati dobrim, i kao predvodnik, i kao "mentor" nekim od mlađih igrača. U nebrojenim nastupima do sad je pokazao da je vrlo inteligentan, i ugodan sugovrnik, koji dobro poznaje košarku.
Rogić - što god o njemu pičali, a nakon "klizećeg starta" na Radovčiću mi baš nije bio mio, na ljetnoj turneji je iznenadio i pokazao da je vrlo upotrebljiv i to ne kao "nositelj", nego kao vrlo upotrebljiv timski igrač, koji bi, svjestan svojih kvaliteta u odnosu na "proslavljena imena" u NBA, mogao ponuditi onaj "glue" efekt. Sa lakoćom vrti pick, i ima solidan ulaz. Osobno vjerujem da bi mogao naći svoje mjesto i u "najboljoj vrsti". Ima 27 godina i sad tek ulazi u najbolje godine za playa. Nije top razina, ali u TIMU bi mogao biti zahvalan.
Budući da nam se uz Ukića (koji se više ne može služiti atletizmom kao nekad) dva preostala nomilano dva najzvučnija igrača (Babo i Simon) ne oslanjaju na fizikalije, i nisu osobito brzi, dva brzanca u liku Matea Drežnjaka i//ili Perkovića bi mogli naći svoje mjesto. Opet naglašavam komplementarnost, a ne puku individualnu kvalitetu. Cutovi, igra bez lopte, napadanje obruča, a u obrani giljanje, gdje obojica imaju i "noge" i "srce". Također, karakterno nisu igrači koji se "štede".
Kalajžića, koji je negdje između pozicija 1 i 2, sam ostavio za kraj, jer on nije toliko timski orijentiran igrač, koliko se u nekim projekcijama očekivalo da bude play nositelj/brzanac. Osobno bih jako volio da ovu sezonu napravi iskorak, a bekova koji su brzi nikad naodmet.
Tom popisu bih "ipak" dodao jednog koji je "umjetnik", a hoće li to biti Uljarević, hoće li se Bašić u Osijeku konačno izdignuti iznad prosjeka, li možda Radovčić, vrijeme će pokazati. Kod (još) mlađih ima nekoliko zanimljivih imena na 1 i 2, ali to je prerano za dovoditi u kontekst kvalifikacija za Tokio. Ali, neke druge kvalifikacije bi mogle biti poligon za njihovo postupno uvođenje u najbolju vrstu.
[uredio Jotojoto - 21. rujna 2019. u 16:20]