Meni je ova prica stranac play uvijek bila smijesna, jer to uopce nije poanta.

Evo na primjeru Nigerije - oni su zacrtali cilj prije par godina da idu na olimpijadu. I sve su podredili tom cilju - sramno i besramno su naturalizirali, kupovali, napravili projekt koji je privukao veliko trenersko ime i gle cuda - stranca - Mike Browna, koji ih trenira besplatno. I eto vidis, rezultat je dosao. Tako rade skoro sve europske zemlje. Imaju plan i program i strategiju razvoja.

Kod nas - lumen Radja zapeo u 80ima. Savez, struka, mediji, igraci - svi lijepo trabaju izabrati cilj. Dakle ako ti je cilj biti kvalitetan, kompetitivan, ostvarivati rezultat i iskoristiti "prime" ovo malo NBA igraca sto imamo, onda zajebi nacionalno nabijene floskule, nego sastavi najbolji moguci tim na terenu i izvan njega da ostvaris to, pa makar doveo 6 amera (kad bi bilo dozvoljeno). 

Ako ti je cilj razvijati kosarkasku bazu u zemlji od 4m stanovnika i dati mladima igracima i trenerima priliku za ucenje i kaljenje, onda brate zaboravi rezultat, ne zovi stranca, ali isto ne zovi ni Babu, Heza i ekipu. Pusti ih nek se kupaju i odmaraju, pa nek se Kapuste, Gnjidici i Matkovici loptaju i kale bez pritiska javnosti i rezultata.

Nikad ne budem zaboravil u16 sa šarićem i svršavanje kak smo sve razvalili, a sve je razvalil samo šarić i igra 1 na 5 jer je bil toliko fizički dominantan da mu ni 10orica nisu mogli ništ. Uzeli zlato, dobili dugoročno kitu....i općenito je postulat mlađih kategorija (čast izuzecima) da se igra 1 na 5, pa ako ide super, ako ne jebiga, nisam ja kriv kaj dečki ne znaju...

Kad bi bilo dozvoljeno, obuci 6 Amera u hrvatski dres i idemo vidjeti kako predstavnici države Hrvatske igraju košarku! Sve za pobjedu, sve za uspjeh. To je mjerilo. 

Da smo mi jucer imali neznan kakvog stranca, slicno bi prosli jer nismo ekipa. Reka san jucer, turska protiv nas nedavno s larkinom pa su ličili na nista jer su neuigrani. Ovoj ekipi triba vrimena da bi postala ekipa, sa strancem ili bez njega jer nmž to Ici priko noci

preko noci? Pa igramo isto vec manje-vise 10 godina, bez sustava, bez taktike, samo forsiranje i nada da budu najbolji igraci imali svoj dan....kakvo preko noci?

Uvijek isto, nakon poraza svi sve znaju. U biti, ni ne treba biti stručnjak da se zna da ne valjamo.

Dugo se gradio taj gubitnicki mentalitet, s par povremenih bljeskova 2013. i 2016. Čak su i ove medalje iz 90ih, izuzev Barcelone, neuspjeh. To će znati oni stariji, isto nismo imali igre, izvlačila nas je individualna genijalnost pojedinca, i ako bi on taj dan zakazao/li, potop.

U16 je nesto na sta se najmanje treba "ložiti" po pitanju procjene dometa i talenta generacije. Ima naravno primjera gdje neko dominira i to nastavi u daljim fazama i starosnim selekcijama, pa i stasa kao dobar seniorski igrač, a ima i dosta koji dominiraju pa se izgube. Samo treba da pogledas godista momaka i vidjeces da je to 70%-80% igrača koji su rodjeni u prvoj polovini godine. Puno fizički zrelijih igrača, koji imaju razvijeniju motoriku, vecu snagu i druge segmente od dječaka koji su rodjeni u drugoj polovini godine. Dosta klinaca za koje nikad ne cujes na u16 jer su rodjeni na kraju godine na U18 prestigne ove sto su dominirali na U16 jer su talentovaniji ali nisu se brzo fozički razvili da to pokazu na U16. Tada bacsi pogled na godista i vidis da je doslo do izbalansiranosti i u pogledu dijela godine u kojoj je neko rodjen, a vec u seniorskoj kosarci taj balans je potpun 50:50.

Izbroji koliko je ovaj sastav zajedno odigra utakmica pa mi se onda opet javi. 2016 smo isto tako igrali ?