Iskreno mi je žao što sam prekršio obećanje dano samom sebi i gledao u uživo sinoćnju utakmicu.
Na trenutke sa imao osjećaj da doživljavam flashbackove sa utakmice protiv rumunja (koju sam očito na žalost također gledao).
Ne znam jesam li zacoprao Marija, ali izgleda da je dva najbolja poteza odigrao nakon što sam prestao gledati. Do tada neprepoznatljiv (u odnosu na skorašnja izdanja), drven, neodređen, zapravo pogubljen i ne čudim se.
Primjedba na sportnetovom članku da Orlando izgleda poput momčadi iz ljetne lige gdje se svatko bori za svoj ugovor je politički korektan i uljepšan do boli način da se opiše ono što oni...prezentiraju
Igrač s brojem 7 (Mack) se valjda još uvijek pita što on radi na terenu, jer tako djeluje kada "organizira" igru. Gordon pak, poput kralja koji se vratio iz izgnanstva i ponovno preuzeo svoje žezlo (loptu), koje ne da nikome.
Kajem se zbog svih spekulacija o Marijevog ostanku u ovom raspadu. Tu nema nikakve organizacije napada, ne zna se tko gdje stoji na terenu, da ne govorimo o sinhroniziranom kretanju, postavljanju blokova i tome slično.
Mario naprosto vapi za sredinom gdje postoji red, organizacija TIMSKE igre i jasne uloge u toj igri.
P.s. E da, sretan rođendan.
[uredio Jotojoto - 25. veljače 2018. u 10:34]