Za mene osobno Mario Hezonja je najveći talent hrvatske košarke. Mnogo veći nego Dario Šarić.
Međutim nisam baš siguran da će postići košarkaške rezultate niti približno kao Dario.
Zašto to govorim?
Naime, neznam dali se sjećate interesa za Hezonju od strane Barcelone i odustajanja. Kako je on dijete rastavljenih roditelja,
Barcelona je u to vrijeme bila jako skeptična glede mentalnog sklopa Maria. Taj mentalni sklop se nije popravio do danas.
Odgoj Barcelone nije polučio rezultate kakve su očekivali.

Dečko pored pozitivne sportske drskosti posjeduje i onu negativnu vanjsku koja neminovno onda utječe na sami razvoj.
Izjave koje se mogu pročitati po internetskim portalima ne koriste Barceloni, ali ni njemu samome.
Nažalost, izabrao je lošiji put za svoj razvoj. On praktički ne igra u najvažnijim godinama svog razvoja.
Ali i pored toga on svojim izjavama sebe vidi na SP-u. Na osnovu koje igre? Ja moram biti iskren da mi je žao što Mario ove sezone nije imao 30+ minuta provedenih na terenu u jednoj ligi po snazi barem ABA lige. To što se neki zanose da treninzi sa Barcelonom mogu nadomjestiti utakmice grdno se varaju.

Sjetite se Daria i razmišljanja o pauziranju. Što da se to dogodilo. Mislite da bi treninzi to nadomjestili?
Da je Dario ove godine birao klub i okruženje nije mogao izabrati bolje. Poklopilo se tako da nije mogao niti sanjati bolje od ovoga. Rezulati govere za sebe.

Mario Hezonja hitno treba minute na terenu i to u kontinuitetu, a ne samo protiv nekih B ekipa.
Nije išao korak po korak i sad opet želi preskočiti i doći na SP bez odigranih dvije tri utakmice u kontinuitetu.
Mislim da se on treba spustiti na zemlju, ali i mi sami i pričati realnim riječnikom.
Jer, sirovi talent nije niti približno dovoljan da bi bio uspješan u poslu koji obavljaš.

Usput, ova priča o nabijanju mase opet govori sama za sebe i ozbiljnosti samog projekta.

Minusi :)