Kao i kod puno drugih stvari u životu, tako bi i eventualni nastup Šarića i Hezonje za U20 reprezentaciju imao svoje dobre i loše strane. Po meni loših strana sigurno ima više. Jasno je da su obojica najvećim dijelom prerasli takvo natjecanje i da oni ne bi imali neke velike koristi od tog natjecanja. Šarić ne bi imao gotovo nikakvu korist, a Hezonji bi doduše dobro došla koja utakmica u punoj minutaži. Činjenica je isto tako i da bi s njim u momčadi imali jako dobre šanse i za zlatnu medalju, a sa njim i Šarićem bi je zasigurno i osvojili. Doduše, teško bi i tada mogli kazati da smo stvarno najbolji jer su i brojnim drugim reprezentacijama na tom U20 prvenstvu nedostajali najbolji igrači, a nekima i cijele prve petorke. No dobro, ok, dobili bi zlatnu medalju, ali što bi izgubili time da su Šarić i Hezonja, ili čak i samo Hezonja, nastupili?
Najprije, oni bi nakon 10 utakmica u 12 dana s velikom minutažom na pripreme seniorske reprezentacije došli umorniji. S obzirom na intenzitet prvog dijela Repešinih priprema, bila bi veća mogućnost ozljede, osobito Hezonje koji je već imao ozljeda kojima je kumovalo preopterećenje.
No, meni je još dosta važnije nešto što se manje spominje. Svi znamo koji je trener govorio da bi ova generacija bez Šarića i Hezonje od svih protivnika gubila 50 razlike. Ovo prvenstvo je meni jako drago jer su drugi momci, koji su na prijašnjim natjecanjima bili u debeloj sjeni njih dvojice, dobili šansu biti u prvom planu i pokazati što znaju i mogu, a većina njih ju je dobro i iskoristila.
Zar bi Mavra onako hrabro, pri egal rezultatu, nizao trice u utakmnici protiv Srba za broncu i tako pokazao svima da zna i da ima puno hrabrosti da je tu bio Hezonja. Hezonja bi sigurno to sve preuzeo... a ovako je Mavra potpuno promijenio sliku onog plašljivog beka koji se na utakmicama ABA lige u dresu Cibone ne usuđuje šutnuti tricu ni kada je sam...
Mislite li da bi Bundović odigrao onakvu utakmicu protiv domaćina Grka u četvrtfinalu, sa 27 koševa i 7 skokova, i
tri trice u minuti i pol čim je ušao s klupe, da je tu bio Hezonja?
Zar nije lijepo bilo vidjeti Gabrića kako Španjolcima 1,8 sekundi do kraja preko dvojice stavlja tricu za izjednačenje? On prije nije tako odlučivao utakmice...
Da je Šarić bio tu, zar bi Marić imao 22 poena i 17 skokova i tako slomio Izrael?
Ni Žganec sigurno ne bi imao onakvu ulogu i brojke na cijelom turniru...
I zato mi je puno draže da smo igrali bez Šarića i Hezonje. Izgubili smo medalju (koji bi ustvari zasluženo i osvojili da je svirano nepravilno izvođenje lopte iz auta Španjolaca na kraju) ali smo dobili Mavru, Gabrića, Bundovića, Žganeca, Marića...
Momci su ponovno dobili samopouzdanje i vratili vjeru i sebe a vratila se i vjera nas, a nadam se i naših klubova da ti momci znaju i mogu igrati dobru seniorsku košarku nakon što je nekima od njih minutaža bila mizerna u prošloj sezoni ili je uopće nije bilo (Brzoja).
Moram kazati da i ja ponajprije gledam sva ova natjecanja kroz prizmu traženja igrača za seniorsku reprezentaciju, ali hrvatskoj košarci su jako potrebni i dobri igrači ABA ligaške razine pa i A1 ligaške razine... A možda nas neki od njih ugodno iznenade i nakon nekoliko godina postignu i puno više....[uredio Derek Finegan - 28. srpnja 2014. u 17:43]