joke1505 je napisao/la:
GrunfZd je napisao/la:
Kad ga gledam, stalno mi se čini da Mariu nasušno fali nakon odlaska iz Zagreba minimalno jedna sezona, dvi, u klubu di bi igra 25,30 minuta po utakmici sa slobodom za igru i pogreške. Pitam se često kako bi danas izgledala njegova igra da je kojim slučajem završija tada u klubu tipa Partizan, za koje je reka da je ima ponudu ili nešto slično. Sad se možemo samo nadati da će ispasti najbolje moguće po predviđanju i njegovom talentu, ali jednostavno je vidljiva ta nekonstanta u ozbiljnoj košarci u psihičkom elementu kod njega.
Vidi cijeli citat
To je uvijek mač s dvije štrice ta sloboda, recimo Ukić je imao baš to u svojim godinama i na kraju to ga je vjerovatno i koštalo karijere na NBA nivou. Mnogi igrači su imali takav princip slobode (Sesar mi je jedan primjer takvog igrača). S druge strane da njemu fali taj neki kontinuitet minuta isključivo radi napada, ali iskreno njemu kao igraču puno bitnije je da već sada je stekao te defanzivne navike, da je prihvatio zahtjeve trenera u defanzivi i da razvija svoje mane poput driblinga (očigledno je da od njega što više traže taj napad na obruć) i da je trener prepoznao njegovu sposobnost koju naziva court vision, odnosno da razvija sjajne dodavačke kapacitete. Ispravljanje nedostataka u ovoj dobi je najbitnije, minutaža i sloboda će doći s godinama, a tada će do izražaja doći njegov šut. Mislim da je baš Hezonji potreban žestoki individualni rad što i ima. a očigledno je sad to nema dileme da on to odlično i psihički prihvaća.
Vidi cijeli citat
Nije bit u tehničkim i taktičkim detaljima i popravljanju toga, on i je mlad igrač, i ima puno toga za podignuti na tim poljima, ja san više mislija na to da mi se čini da stalno igra s tim nekakvim opterećenjem koje je očito ostalo iz Barcelone, da mora uvik napraviti ono najbolje što se čini najjednostavnije u datom trenutku, da ga je strah iskočiti malo iz onih nacrtanih akcija što su zamišljene jer zna da ga brzo čeka klupa u slučaju iskakanja iz tih regula. Stavija si u svoje primjere Ukića i Sesara (iako je on bija totalno u glavi sjeban), ali ima more igrača koji su bili puno, puno manji talenti ali su ne preskakanjem stepenica, i izgrađivanjem svoje igre u klubovima u kojima su imali mogućnost za tako nešto lakše našli taj svoj identitet i igru i prenili ga na višu razinu (euroliga, NBA). Osobnog sam mišljenja da su ove godine u Barceloni bile promašene za njega i da nije uspija dobiti iz tog razdoblja ono što je vjerojatno i sam mislija, a i mi navijači znajući njegov talent i mogućnosti.
