Zapravo koliko se sjećam Žajo je jedini istinski Miami fan od ranije i zbog njega mi je jedinog bed što se svi sprdamo s Wadeom, LBJ-om i ekipom, ostali padobranci, eh, al dobro, došlo ih je i na Bulls stranu dosta novih...

E točno to Iggy..Sad ne smiješ simpatizirat,kamoli navijat za HEAT jer imaju 3 "zvijezde",a i BULLSI su imali 3 "zvijezde" i svi su odmah za njih počeli navijat..Govorite nešto o LeBronu,Odluka i to,a kakav je Jordan bio.. (naravno da ne uspoređujem njih kao IGRAČE jer nitko nece biti kao Jordan)..

naravno da je jadno. drugo je ako stariaj generaciaj navija za bullse zna se zbog cega. i ja sam poceo naviajt za sixerse zbog iversona al i dana danas navijam za njih jel sam sa njima zapoceo pratit nba ligu. a ne da svake godine mjenjam svoej obozavatelje. malo cu naviajt za kobijeve lakerse pa malo duncan i spursi pa cu se malo prebacit na boston pa onda opet na lakerse pa onda na miami. naravno da je jadno. ito sto sad svi navijaju za barcelonu. a za par godina ce navijat za man city. a takvi ne razumiju riejc sport i sportsku kulturu pogtovo kod nas hrvata. zato i nema ljdui na sportskim dogadajima(samo hrv u rukometu i nogometu,a da ne govrim kolko je ljdui bilo na kvalifikacijsko utkamici protic ceske za svjetsko prvensto u rukometu za portugal a kolko ih danas drka na njih i pametuju kako trebaju igrati)

Što se tiće lockouta ja sam na strani vlasnika. Igraći trebaju biti zahvalni na svemu, jer 99,9% njih nikad ne bi zaradilo te novce koje zarađuju igrajući u NBA. Ugovori ne smiju biti dugački 5 godina, previše je primjera, najbolji su Arenas, Lewis. Ako će već biti ugovori od 5 godina moraju postojat neke klauzule koje igračima nalažu da imaju određeni broj poena, skokova etc. Pogledajte nezahvalnike poput Goodena, Salmonsa, Gordona, Villanueve isl. Potpisali masne ugovore i sad drkaju kurac, Salmons je bek šuter a ove sezone je imao drugi najlošiji postotak iz polja u cijeloj ligi. Sramotno! Zbog takvih likova vlasnici neće odustat od ovih zahtjeva jer gube previše love a franšiza im stagnira, a ti igrači nemaju nikakvu tržišnu vrijednost tj. nitko ih neće uzet u tradeu. Eto vam primer Magica koji nema šanse da će zadržat Howarda samo zbog okova Arenasovog ugovora kojeg apsolutno nitko neće pogledat. Znate vi koliki novci su tu u igri. A s druge strane igrači su svjesni da nigdje drugdje ne mogu uzet te novce i da bez njih liga nije moguća, još su dosta zatupljeni i misle ako pristanu na zahtjeve da je to neki znak slabosti (znate i sami njihove geto spike).

Uglavnom ja sam 100% siguran da će biti lockout. Nadam se samo da će biti kao i onaj 1999. da bude samo skraćena sezona, bilo bi užasno da propadne cijela godina.

Moji dojmovi, nije da ste ih s nestrpljenjem čekali, ali evo ih

Što neko prije napisa u NBA na kraju naslov uvjek uzme najbolja ekipa. Takav je sistem naprosto, u ovakvom formatu doigravanja i serijama od 7 utakmica, nemoguće je da se potkrade greška. Dallas je ove godine bio najbolji. Imao je najveću igračku dubinu, najbolji balans u ekipi, najraspoloženijeg superstar igrača kojeg nije moguće branit ili je to super teško ili najteže od svih, trenera koji je to znalački vodio, igrao je najnetipičniju obranu u cijeloj ligi, prekrasan napad. Zasluženo! Nije da to i ranije nismo pisali. Meni su do finala bili opcija broj jedan, ali me je serija Miamia na istoku, te sveopšta histerija stručnjaka da Heat uzima sigurno, ubjedila da Mavsi padaju. Nisu pali jer su imali odgovor na svaki izazov.

Kad gledamo Mavse u velikom finalu, meni u oči upadaju tri bitne karakteristike:
1. širina
2. samopouzdanje
3. inteligentna košarka

Svaka od ove tri stvari djeluje jako na ostale dvije, a zajedno grade šampionski tim. Dallas je najdublji tim u ligi, prekrasne hijerarhije, gdje je lako napisati logičnu hijerarhijsku liniju igrača, od Dirka do Cardinala. Ta širina kvalitete, a iz nje izvedena i pojedinačna vrijednost daju samopouzdanje u bitnim trenucima i rade razliku. Svega toga ne bi bilo da Mavsi nisu igrali jako pametno, nastojeći prikriti mane, a potencirati vrline. npr. Gledao sam kako brane LBJ-a kad se ne igra zona. Na njemu se rotira više igrača (Marion, Kidd, Stevenson), ali opet ne samo da ga se često udvaja, već uvjek na liniji njegovog mogućeg kretanja ka košu, iza čuvara, uvjek stoji i jedan Chandler.

Drugo, Miami nije šuterska ekipa, oni su ekipa koja napada reket i to ih je nosilo cijelu sezonu. Osnovno pravilo koje se prvo nauči je da takve ekipe braniš zonom. Zona "betonira" reket, te protivnika osudi na vanjski šut, ali ne šut kad čovjek stoji posve sam u pet kvadrata, već šut gdje je igrač ipak dosta bliže. Dallas je ovo jednostavno rješenje igrao briljantno u ovoj seriji, jer je prije svega bio spreman, zonu je dosta igrao cijelu sezonu.

Dallas je na kraju imao Dirka koji je zabijao onoliko koliko je trebalo, odlučivao utakmice, pogađao sva bacanja i igrao ono što je trebao. Dallas je imao dva pleja ko iz udžebenika, dva igrača koji igraju drugačiju košarku, svojom izmjenom promjene ritam utakmice, koji odlično igraju i zajedno. Kidd je genijalac ritma i kontrole, čovjek koji u svojoj glavi ima cijeli ovaj triumf. Barea mi je najveće otkriće ove sezone. Igrač koji je u cijelom doigravanju odigrao samo jednu lošu utakmicu i to prvu u velikom finalu. Dallas je imao super važnog Chandlera, obranbenog mega igrača, koji je uz Kidda postao i napadačko oružje za velike stvari. Dallas je imao Mariona za obranu, napad i kontru, krilo za čistu desetku ovog doigravanja. Dallas je na kraju imao Terrya koji je bio Dirk, kad Dirk nije mogao više. Terrya kao top igrača koji ulazi s klupe i čini da ti druga četvrtina bude napadački postojanije od prve, a to nema ni jedna druga ekipa.

Miami je imao mnogo toga, ali je sve bilo i ostalo uslovljeno obranbenom energijom koje je u jednom trenutku naprosto presušila. Poslije prve utakmice finala meni je sve izgledalo posve drugačije nego je to sada. Miami je prenio momenat iz utakmica sa Bullsima, tako da je finalna serija djelovala kao logičan nastavak ranijih utakmica. Utakmica gdje je prije svega obrana blistala, a u završnicama i dva Miamieva najbolja igrača. Kad je Dallas okrenuo drugu utakmicu na način da su zaredali sedam osam napada bez promašaja, sa dva neuspješna prekida time outima Spoelestre, postalo je jasno da Mavsi imaju odgovor za sve.

Obranbeni pad značio je da se u napadu mora zabijati više, a to na onakvu inteligentnu obranu Dallasa i nije bilo lako. Heat je suočen s objektivnim ograničenjima pao i lakše nego sam ja očekivao. Igračke promjene u posljednjim utakmicama, drugačija rotacija i vidljiv pad samopouzdanja označile su kraj nade.

Iza Heata ostaje uspješna sezona, bar ja imam dojam da je bila uspješna, važni odgovori na neka pitanja i iskustvo da za sve ipak treba vrijeme.

Poslije finala uvjek sve djeluje logično, bez obzira što prije dva mjeseca niko nije vidio ovo finale, niti ovakav rasplet. Logika je u tome da vrijeme pokaže istinu, a ona je danas takva da je Dallas zasluženi prvak, a Heat stepenicu ispod. Ostatak društva poredan je do prizemlja.