drugari, ja ne pratim ove pregovore, niti me interesuju, ali pokušaću rezonovati sa druge strane.
U 100 godina istorije američkog sporta, samo jednom je otkazana cijela sezona, i to u hokeju. A u tih 100 godina bila je još jedna i veća ekonomska kriza od ove, dva svjetska rata, na desetine lock outa, uragani, tornada, zemljotresi, topljenje jezgra u jednoj atomskoj elektrani, prijetnje nuklearnim ratom...
Trenutno traje natezanje, i jedna i druga strana glume strogoću, ali mislim da će kroz 15-ak dana početi polako popuštati jer im ističe vrijeme. Jednostavno, gubitak sezone bi uzrokovao nenormalne gubitke za obe strane. Nama se čini da lock out traje jako dugo, ali kroz prizmu igrača to i nije puno. NBA igrač svoju platu prima u 10 godišnjih rata, a za sada su izgubili samo jednu ratu, dakle, još nije "dogorilo do nokata". Znači za sada su izgubili samo jednu ratu, a već je ovolika nervoza.
Za sada su igrači jedinstveni, ali mislim da će to polako početi pucati. Uzmimo npr. tog Kobea, ja kontam da će on u trenutku se zamisliti i reći: "Jebote, šta ja serem, gubim pola miliona dolara sedmično raspravljajući o tome da li klub koji plaća luxuory tax može da koristi sign and trade opciju i koliko rastegljiv treba da bude sallery cap. Nosite se u P.M. hoću da igram i da zarađujem!"
Naravno, svoje stavove zasnivam na apsolutno ničemu

, to su više neka lična nadanja i logička rezonovanja. Majku mu jebem, fali mi taj NBA, iako zbog lock outa imam privilegiju da uživo gledam NBA igrače (Peković, Ilyasova, Galinari, Farmar, Casspi, Rudy, Ibaka, kasnije možda i AK47, Batum, Gasoli...) i dalje bih više volio da ih gledam tamo gdje im je zapravo mjesto.
Fali mi borba sa streamovima po netu posle ponoći, fali mi jutarnja kava uz Kylea Montgomerya, fale mi Edinovi podcasti... Jebem vas u alava usta, dogovarajte se već jednom
