shvaćam tvoje razmišljanje i logiku...

ali brate, ovo mi je u rangu "lijepe priče" koje nam prodaju govnari i kronični luzeri iz OPG Dinamo Zagreb zadnjih 10 godina...

Boston ima "iznimno prosječan" roster, ulazit će (i ulazili jesu prošlih godina) u PO...to je kao nešto slabo i razočaravajuće

ali biti opća sprdnja i zadnja luzerčina prošlih 3 do 5 godina, a onda ubrati talente sa kojima ćeš još 3 do 5 godina morati trpjeti poraze...e to je prava perspektiva!

jebemu, koga briga što će i kako će biti za 3-5 godina? naravno da treba razmišljati dugoročno, ali to su sve želje i planovi...život se događa DANAS...ovom logikom "gdje će tko biti" je Phila sedam puta bolja od Clevelanda

pa valjda bi prvo i primarno trebalo respektirati nekoga tko je neki kurac napravio, nekoga tko je dogurao do recimo 50 pobjeda...a ne se hvaliti elitnim talentom kojeg si dobio nakon 3 epski loše sezone, s time da i sad kad imaš taj (navodno) elitni talent - dudlaš 4 od 5 utakmica

Ok, za Portland, Roya, Odena i ekipu valjda svi znaju, Pelicansi imaju franšiznog igrača već par godina pa ne da nisu primirisali naslovu već čekaju svoju prvu playoff pobjedu od 2011. godine tj. od odlaska Paula, Bullsi su imali Rosea koji se prije ozljeda mogao svrstati među franšizne igrače, OKC je imao na rosteru tri takva igrača, Clippersi već par godina imaju dva TOP 3 igrača lige na pozicijama 1 i 4 pa ne mogu ni do finala konferencije, Lakersi i Netsi su sastavljali supertimove i doživili fijasko, itd. itd.

Kad se pogledaju ovi primjeri(a ima ih još) možda je lakše shvatiti koliko je smiješno tvrditi iz sadašnje perspektive da Sixersi imaju bolju budućnost od sređenih momčadi s playoff iskustvom čija jezgra tek ulazi u prime, pogotovo ako se naslov uzima kao jedino mjerilo...

trenutno Minnesota ima 2 franšizna mlada igrača (Towns, Wiggins), koji su u svom razvoju dogurali puno dalje od Embiida i Simmonsa, pa Wolvesi i dalje uredno gube utakmice...

put od kronične luzerštine do ozbiljnih PO rezultata nije baš samo tako jednostavan...

svi ovi (neupitno) talentirani igrači prvo trebaju dogurati do 0.500 sezone i "mirisanja" play offa...onda tek treba odrađivat pobjedničke regularne sezone, da bi mogli pričati o kakvim-takvim pobjedničkim PO serijama i uspjesima

Iz perspektive navijača najgore je kada ti je ekipa za koju navijaš u nekavoj besperspektivnom "no man's landu", gdje (zbog manjka elitne kvalitete) nikako nemože prema naprijed, u krug ekipa (favorita) koje se bore za titulu, a menadžment im ne dopušta da potonu na samo dno gdje bi putem drafta imali šanse prikupiti elitni talent koji bi se onda eventualno pretočio u tu elitnu kvalitetu.

Što se drugog dijela tiče, imam ti primjere 2 ekipe iz Chicaga za koje navijam.
Prva su Blackhawksi koji su u NHL od 2004.-2008. bili kanta za napucavanje, pa su prikupili elitni talent putem drafa (Toews, Kane, Keith, Seabrook), na to nadodali još nekoliko dobrih trejdova, te u narednih 8 godina 3 puta uzeli Stanley Cup.
Drugi primjer su Cubsi, koji su u MLB-u bili kanta za napucavanje od 2011.-2014. u tom periodu putem drafta i trejdova prikupili mladi elitni talent (Bryant, Schwarber, Rizzo, Russell od najistaknutijih), te upravo ove godine srušili 108-godišnje proklestvo i osvojili titulu.
Naravno ključne osobe tih uspjeha su bili genijalni GM-ovi poput Stana Bowmana i Thea Epsteina koji su uspješno obavili te rebuildinge (za razliku od primjerice jednog Hinkiea u 76ersima).

Sa druge strane u NBA ligi imamo ekipe poput Atlante, Memphisa i sličnih koji su ona srednja klasa koja nemože nikako gore jer tu jednostavno nema one top kvalitete, a da ne potonu dolje ih drži menadžment koji ne gleda na dugoročne staze, nego im je primaran kratkoročan uspjeh (dodao bih tu i svoje Bullse u posljednjih nekoliko sezona jer su od teške ozlijede Rosea zreli za rebuilding).

Znači kad ekipa ide u rebuilding i ne uspije u tom procesu uhvatiti igrača koji bi im potencijalno jednog lijepog sunčanog dana omogućio borbu za naslov trebaju opet sve odjebat i opet krenuti u razvaljivanje momčadi? Na šta bi onda liga ličila da se sve ekipe vode tim načelima?

Memphis je bio u nekakvom tank modu prije 10-ak godina kad je stariji Gasol odlazio ali jebiga, produkti svega toga(OJ Mayo, Gay, Thabeet...) su se pokazali promašaji pa su odlučili do kraja jahati ostatak(Conley, Randolph, M.Gasol).

Šta ja znam, šest playoff nastupa zaredom, tri polufinala i jedno finale konferencije i nisu loš rezultat.

Također, sadašnji Jazz pošto očito nema franšiznog igrača i sa miniminimalnim šansama za naslov u bližoj budučnosti bi trebao razjebati ovu jezgru?
Jer... naslovi su jedino što se broji.

btw. kad je zadnji put nba ekipa osvojila naslov da je prethodno tankirala 3-5 godina? ( i pokupla "fransizne talente" a ne odustala tokom procesa i dovela 2 all star igraca)

da ga jebeš, to definitivno nije najgore...

takve ekipe (iz gornje srednje klase) igraju masu zanimljivih i bitnih utakmica kroz godinu, pa onda još seriju ili dvije play-off košarke...sve to donosi NEŠTO, nekakve emocije, nekakvu sreću i tugu, nekakve madafakin relevantne događaje za njihove navijače

po meni, 1000 puta je gore imati ovakvu tanking seriju od 3-4 sezone kakvu ima Phila...čovječe, za njihove navijače i simpatizere je najveće uzbuđenje zadnjih 3 godine bilo pronaći dobar parking, da ne mora dugo hodat do dvorane...i to nakon dubokog promišljanja o motivima zašto bi uopće išao u dvoranu

i sad, kad si pola desetljeća navijao da gubiš, kupio si nadu...sad ti slijedi par godina navijanja da će nada postati stvarnost, odnosno bit ćeš sretan kad ti se desi ovakva situacija kakvu sam gore opisao (prvi-drugi krug PO)

nakon svega toga, još ti treba pun kamion sreće da ti se ne dese a) kronične ozljede ili b) franšizni igrač "odnese svoje talente" u drugi klub

i ako ti se sve to dogodi, još ti treba jedan kamion sreće i pun brod znanja i s(p)retnih okolnosti da zaokružiš roster i osvojiš titulu ili uopće dođeš blizu titule...jer, jebi ga, i druge ekipe nešto rade, prikupljaju talente, slažu rostere, razvijaju igrače, uspostavljaju kvalitetne sustave