Dinko Bilich je napisao/la:
https://telesport.telegram.hr/analize/luka-vs-zion/
S obzirom na to da je Zion u ovoj fazi karijere upitan kao pouzdan kreator, Pelicansi bi mogli sezonu prvenstveno iskoristiti kako bi testirali Ingramovu sposobnost da nosi značajan teret u napadu, odnosno da donesu odluku oko njegova budućeg ugovora koji bi mogao odrediti smjer franšize. I to ne samo da je racionalan pristup ovom rosteru gledajući široku sliku — ne moraš Ziona baciti odmah u vatru, a imat ćeš i puno više podataka za donijeti odluku oko toga što s Ingramom koji je, htjeli to ili ne, glavni razlog zašto su se odrekli Davisa, pa je i logično testirati ga u roli prve opcije — već se možda radi i o najboljem što kratkoročno mogu poduzeti.
Naime, ne samo da Zion nije spreman nositi napad, to nije ni Holiday. Njegove brojke su solidne, ali kad pogledamo njegov učinak u clutchu, odnosno u momentima kada se utakmice najčešće lome, dolazimo do katastrofalnih prosjeka koji jasno pokazuju njegove limite. Holiday je s 26 posto šuta iz igre i 18 posto za tricu ostvario daleko najgori učinak među igračima koji su odradili barem 100 minuta u clutchu uz iznadprosječnu potrošnju koja sugerira da je pokušavao riješiti utakmicu. Jedini igrači sa sličnim brojkama i ovoliko minuta su Andrew Wiggins i Dennis Schröder, ali njih dvojica su imali duplo manju potrošnju te su u ovim situacijama praktički bili sporedne opcije.
A kako ni Lonzo Ball ni Redick ne mogu stvoriti višak driblingom, ispada kako je Ingram najbolji kreator kojega Pelicansi imaju. Maknemo li na stranu njegov problematičan suživot s LeBronom i nesposobnost da se snađe u spot-up roli, Ingram je ostvario solidne brojke s loptom u rukama kao prva opcija. Čak i u clutchu nije bio kriminalan usprkos tome što baš i nije voljan razigravati i što nema skok-šut dalje od vrha reketa. Međutim, odličan ulaz i pouzdan šut s poludistance gotovo da mu garantiraju kako će imati puno, možda i previše, prilika glumiti heroja.
Sad, mogu li s ovakvom podjelom posla u napadu Pelicansi loviti doigravanje?
Kada dodamo da će Ziona čuvati i defenzivno te da će ga vjerojatno većinu vremena koristiti kao četvorku, ispada kako će uglavnom igrati s dvojicom visokih koji nisu pouzdani šuteri. Povremena trica iz kornera Derricka Favorsa neće tjerati obrane da napuste sredinu i to će limitiranim kreatorima kao što su Holiday i Ingram dodatno otežati život. Istovremeno, ni Zion ni Favors neće imati toliko prostora za odrađivati smetlarski posao na obruču, a bit će i puno lakše riskirati s obranom na Redicku te ga visoko udvajati ili preuzimati, s obzirom na to da će uvijek biti moguće ostaviti nekoga u zoni da pokrpa eventualne rupe.
Sve i da se Ingram pokaže kao čovjek koji može redovito i učinkovito zabijati, toliko toga ovdje treba posložiti da je nekako nerealno očekivati Pelicanse u borbi za doigravanje u ovako konkurentnoj konferenciji.
Zinger je idealan za Dončića
Dallas, pak, nema takvih problema, Mavericksi su teoretski već posloženi i sada ostaje samo pitanje izvedbe, odnosno mogu li sve ovo s papira prenijeti na parket i ubaciti se među osam momčadi koje će igrati clutch utakmice, ne samo clutch završnice.
Na stranu sada ta opasnost od ozljeda koja je uvijek prisutna kada su u pitanju ekstremno visoki igrači; ovakav set vještina kakav ima Porzingis ruši koncepcije, baš kao što su to svojevremeno radili Arvydas Sabonis ili Krešimir Ćosić. Naravno da Zinger nije u stanju vrtiti napad za napadom kao playmaker okrenut licem košu poput navedenih, ali baš zato je idealna ova kombinacija s igračem poput Dončića, koji dokazano može kroz cijelu utakmicu nositi teret kreacije u napadu.
Ono što Zinger može je primiti loptu na visokom postu i sa svojih 221 cm zabiti suzu iz elegantnog okreta. I tako koliko god puta bude trebalo. Na ovaj način Dallas je dobio idealnu drugu akciju za situacije bez Dončića. Ili jednostavno za promjenu ritma.
Dragulj u kruni
A usto su se mogućnosti u postavljenim napadima višestruko povećale. Ne samo zbog očite kvalitete koju će imati u dva-na-dva igri ovog Euro-dvojca, čiji pick & pop bi mogao postati jedna od najubojitijih akcija lige, već zbog same Zingerove šuterske kvalitete. Već kao ispušni ventil u spot-up situacijama razvući će obranu, a uz to ima jednu kvalitetu koja će Carlisleu omogućiti da nacrta ubojite akcije za momente kada se utakmice budu lomile. Mislim, kada su Knicksi, koji baš i nisu oličenje lucidnosti, znali postavljati mu blokove kako bi se iz sredine otvorio na perimetru poput kakvog beka, možemo samo zamisliti što će s tom njegovom vještinom raditi u Dallasu.
Ovako raširen reket pak ključan je zbog toga što će Dončić imati još više prostora za ulaske u sredinu, a to znači da bi i ta nedovoljna efikasnost trebala postati prošlost. A ako Luka podigne efektivni šut i broj asista na ovakvoj potrošnju koju ima, tu već govorimo o razini koja Mavsima gotovo pa garantira top 10 napad.
Njegova zrelija igra i Zinger približno na razini iz Knicksa, uz tricašku podršku ostalih koja je neminovna — Mavsi su itekako analitički osvještena franšiza i lani su samo Rocketsi pucali više trica od njih — bit će dovoljni prema naprijed, dok će se za obranu pobrinuti Carlisle koji nikada nije dopustio da Mavsi na toj strani parketa postanu ruglo. Čak i usprkos tome što je morao trpiti olovne noge Dirka Nowitzkog, njegove momčadi su i tijekom ove zadnje tri sezone rebuildinga, kad nisu bili ni blizu doigravanju, defenzivno igrale na prosječnoj razini. To je taj sustav i kultura u koji je onda i puno lakše ugraditi elitni talent; puno lakše nego da gradiš temelje cijele franšize oko talenta jednog igrača.
I to je na kraju i ta ključna razlika između Mavsa i Pelicansa.
Dallas je svoj dragulj ugradio u krunu izlivenu od šampionskog know-howa; New Orleans je, pak, do jučer koristio NFL doktore pri oporavku svojih košarkaša. Promjenom uprave dali su naslutiti da će ovaj put stvari odraditi kako treba i da si neće dopustiti još jedan fijasko u kakav se na kraju pretvorilo ovih sedam Unibrowovih godina u Big Easyu, ali to je tek prvi korak. Oni sljedeći nisu ništa manje važni i trebat će ipak nešto vremena dok se ne pretvore u nešto konkretnije od atraktivne priče.
Mavsi, ako se dobro poslože i ostvare dobru atmosferu u momčadi, mogu biti najugodnije iznenađenje ove sezone.
Ako Luka ostvari napredak, a Porzingis se vrati na 100%, to je već ekipa koja se može uključiti i u nešto više od samog pojavljivanja u playoffu. Njih dvojica mogu postati već i ove godine jedan od najboljih tandema u ligi.
Imaju oni i Setha Currya i Tima Hardawaya Jr, kao jako dobre tricaše, a ni Maxi Kleber nije loš kad je na otvorenom šutu. To otvara Luki prostor za nebrojene kombinacije.
Kad dodamo u priču i Powela, koji je jako dobar u p'n'r s Lukom, Finney-Smith koji bi trebao biti bolji nego prošle godine, to je već kostur jedne dobre ekipe.
Fali tu još dubine, ali sezona je duga i moguće je da se netko od ostalih nametne, ali i da se dogodi kakav trejd - ako bude prilike.
U svakom slučaju, moje ekipe ove godine su Mavsi i Portland.