Kad sam u jesen 2004.g vidio anonimnog plavokosog žgoljavog sitnog, gotovo dječaka, u dresu Intera protiv Istre u Puli, o kojem tada nisam znao ništa, pao sam na dupe! Ostao sam inkantan do današnjeg dana. I ništa me u njegovoj karijeri više nije moglo iznenaditi. Kad sam deset godina ranije u dresu Done vidio tada najboljeg mladog europskog igrača Zemljića, koji je bio najbolji igrač na terenu, rekao sam: nikad ništa od ovoga! I tako mogu nabrajati, nije da nisam imao promašaja (pitanje da li su bili moji promašaji) ali globalno prosjek mi je "prepoznavanja", doduše više u nogometu, debelo iznad 50%. Pa kako ja kao totalni laik i amater mogu dobro procijeniti prospekta, a skupo plaćeni odredi profija, ne mogu?
Da, ovovo nije generalska pamet poslije bitke: Pascal Siacam je i onda bio bolji izbor od Bena Simmonsa. I za to nije trebalo imati staklenu kuglu. I to zato jer ne treba gledati staklenu loptu, već isključivo onu loptu kojom se igra.