I to je nešto

To je bilo toliko loše da su klubovi imali inicijative da se košarka igra 4 na 4, a da ta dvojica stoje na centru 40 minuta. Tvoj stav više pokazuje da se toga ne sjećaš.

Zašto odmah negativno razmišljati.

Ajde da završimo ovu temu.

U teoriji to zvuči dobro, klubovi će se natjecati da nađu što boljeg mladog igrača kako bi bili sveukupno bolji, a integriraju se mladi igrači u seniorsku košarku. U praksi se to svelo na situaciju gdje su klubovi u A2 centar htjeli igrati 4 na 4. Nijednom mladom igraču nije bilo u interesu doći na posudbu u klub koji hakla na treninzima, igra s 8 isluženih veterana i nekoliko studenata, a sve to da stoji u kutu na utakmicama i čuva se s juniorom iz protivničke ekipe. To su bile situacije gdje ni mladi igrači nisu bili zadovoljni pa su se ponašali svakako, klubovi nisu bili zadovoljni njima i sveukupno projekt se može okarakterizirati kao neuspjeh. A da ne ulazim u to zašto se uopće išlo s tom idejom na prvom mjestu, isto interesi i tata za sineka, no čak manje bitno trenutno.

Sve to je dio dubljeg problema kojeg zaštićeno godište ne rješava. Velik broj manjih klubova svoje postojanje svede na distribuiranje novca koji dobiju od grada/općine/županije na nekoliko veterana koji žele zaraditi parsto eura sa strane uz stalni posao. Omladinski pogon postoji forme radi, a nikog nikad nisu naučili igrati košarku. To nisu svi, naravno, no ova generalizacija dobro opisuje lijep postotak klubova. I, da budem iskren, uopće nemam ideju kako to promijeniti, ali rigorozne mjere će samo dovesti do gašenja klubova i umiranja košarke u tim sredinama. Što je još gora opcija po meni.

Ajde da završimo ovu temu.

U teoriji to zvuči dobro, klubovi će se natjecati da nađu što boljeg mladog igrača kako bi bili sveukupno bolji, a integriraju se mladi igrači u seniorsku košarku. U praksi se to svelo na situaciju gdje su klubovi u A2 centar htjeli igrati 4 na 4. Nijednom mladom igraču nije bilo u interesu doći na posudbu u klub koji hakla na treninzima, igra s 8 isluženih veterana i nekoliko studenata, a sve to da stoji u kutu na utakmicama i čuva se s juniorom iz protivničke ekipe. To su bile situacije gdje ni mladi igrači nisu bili zadovoljni pa su se ponašali svakako, klubovi nisu bili zadovoljni njima i sveukupno projekt se može okarakterizirati kao neuspjeh. A da ne ulazim u to zašto se uopće išlo s tom idejom na prvom mjestu, isto interesi i tata za sineka, no čak manje bitno trenutno.

Sve to je dio dubljeg problema kojeg zaštićeno godište ne rješava. Velik broj manjih klubova svoje postojanje svede na distribuiranje novca koji dobiju od grada/općine/županije na nekoliko veterana koji žele zaraditi parsto eura sa strane uz stalni posao. Omladinski pogon postoji forme radi, a nikog nikad nisu naučili igrati košarku. To nisu svi, naravno, no ova generalizacija dobro opisuje lijep postotak klubova. I, da budem iskren, uopće nemam ideju kako to promijeniti, ali rigorozne mjere će samo dovesti do gašenja klubova i umiranja košarke u tim sredinama. Što je još gora opcija po meni.