Problem je što danas djeca su 80% sjedilački od škole, vožnje do doma pred laptopima i slično.

Onda imate trening gdje je intenzitet sila daleko veći, a sama priprema, zagrijavanje i jačanje lokomotornig sustava te prevencija je svedena na minimum. Normalno da nekad gdje se visilo čitave dane po igralištima, trčalo i vozilo bicikl si izgradio lokomotorni sustav koji je prevenirao teže ozljede. Problem je nastao kasnije, medicina, sustav treninga i prevencija je bila daleko slabije razvijena, nama je dr na predavanju liječnik reprezentacije 1999 na Eurobasketu pričao kako je Kukoč ostavio jednom nošene Nike tenisice. Trčali su za njim da ih je zaboravio jer tada je ovdje bilo nepznato da se za svaku utakmicu uzimaju nove kao prevencija od ozljeda i mikrotrauma što je NBA već imala. 

Danas je pak problem gust raspored i daleko teži tempo, puno trče i jače sile koje djeluju. Genetika je osnova, ali danas su djeca sklonija ne samo takvoj vrsti ozljeda, već i kod padova jer nisu prošli odrastanje kao nekad, koordinacija i orijentacija u prostoru. 

Svi danas ističu kako je finski model školstva vrhunski jer se znanje stječe kroz igru, a onda misle da nedostatak igre u djetinjstvu neće osjetiti lokomotorni sustav na duge staze kod sportaša.