Gosp.Tomas ,Pricao je o busu i tramvaju,pogledaj Jao Mile podcast s njim .I to čovjek koji je povrijedio koljena N puta.

Ukić krade loptu I zakucava, jesmo li to već imali prilike vidjeti? 

Nisam nažalost ,samo tehnički kad si odličan ti uvedes druge u svoj ritam tipa Doncic .

Ukic vec sad u svojem godištu to moze s lakoćom jer je tehnički odličan,ali i taktički čita dobro presing ,udvajanje protivnika fizicki ga je prije to najvise spriječavalo.

A Spahija lijep potencijal to ne moze zasad ,netko je pisao da bi ga volio da ga vidi s loptom u rukama .I razlika kad si druga,treća ili cetvrta opcija u napadu. 

Ali je bolji trenutno od drugih,vidi se da nema straha .

Ne od Zlopase.On ima desni prodor i ulaz i odraz .Mana sto su obrane sve vise i fizicki jace i cuvari slicnih karakteristika poput nj..Ne moze vise ih cekati hanging in the air da padnu.Fali konst. sut za visoki level ,jer mu ga je netko vec par puta mjenjao i sad puca u postotku losije nego prije .

I sve to treba vidjeti u jakim utakmicama .Dati 30 Cipru ne znaci da mozes dati 10 Francuzima ili Spanjolcima.Ali vecina nikome ne moze dati 30. Tako da su svi oni dobri ,ali gleda se vrlo dobar ili odličan tko moze biti.

Koliko je besmisleno uspoređivati generacije Kukoča i Rađa sa ovom 10 je besmisleno i komentirati. Dovoljno je pogledati Jugoplastiku tada i Split danas. 

Sada sam pogledao rezultate Srbije lani na U-16 od 1/4 finala do kraja turnira. Da smo mi to napravili ovdje bi neki pisali da smo jači od Amerike 1992. Doslovno ovo mislim.  Zašto smo mi toliko nerealni i uvijek imamo nerealna očekivanja, a goli smo k u ovom sportu? Klubovi su nam odron. Struka je puna Kraljeva i sličnih, a uvijek neka nerealna očekivanja?

Recimo, seniori ako se plasiraju na SP to je već uspjeh, a ako osiguraju TOP 16 to je vrhunski uspjeh. Zašto imam osjećaj da sam u debeloj manjini sa ovakvim razmišljanjem?

Ono što meni imponira kod ekipe Simon, Ukić Sr. I Tomas je što su imali sjajne karijere, financijski situirani a imaju volje uhvatiti se u koštac s ovom našom zapostavljenom ljubavlju. Podsjećam da je košarka bila prvi, nacionalni sport Hrvata, dok se nisu pojavili neki čudni ljudi, čudnih navika i ponašanja. Gdje je negativna selekcija uzela toliko maha da je bilo pitanje kada će mali od čistačice iz Saveza zaigrati preko veze za U selekciju.

Ukić i Tomas sigurno imaju i dodatni motiv, rekao bih osvetnički, pokazati da Hrvati mogu mlatit Španjolce, Srbe i ostale "kosarkaske nacije".

Eurobasket 2005, Španjolci u Srbiji i Lamonica nikad zaboravljeno, nikad oprošteno!

Pa čekajte jel mu Jeronimo otac?