U 18 EP

Tabak

'Nema frakture na snimci, ali je jako ugruvana. Nadaju se da će biti iskoristiva za 2-3 dana uz intenzivne tretmane fizio boya." By Sweden.

Medveščak ima strašnu Ivu Medić kojoj treba tri dana da dođe od koša do koša.. i usto, dat ću se kladiti, da će cijeli turnir U18 sjediti na klupi, ali ona je hrvatska reprezentativka, tako joj se piše..možda baš ona spasi Medu sa svojom igrom.. živi bili pa vidjeli

Da, i ja sam se malo iznenadio što Bilušić nije dobila nešto više minuta. Ali trenerice je treniraju i u klubu, pa ajmo pretpostaviti da najbolje znaju gdje može pomoći, a gdje ne????

Isto tako, ne znam zašto nisu probali da Zlatoper preuzme loptu nakon što je Glomazic prevede, pa da ona igra pick and roll s Olivijom. Da se razumijemo, dobro je da Glomazic (Kuki, sve tvoje opaske o tome kako to izgleda stoje) stvara pritisak na koš, ali često drži glavu dolje i nekako ne stvori dovoljno prednosti za kvalitetan pas.

Zlatoper je, recimo, jučer imala onaj lijepi spin. Promašaj, u redu, ali vidi se da to ima u rukama i da može pronaći Oliviju. Ja bih Pilić stavio u kut, uz stalno kretanje bez lopte. Nije neki kreator igre ni ball-handler, ali je odličan šuter i mislim da bi tako najviše došla do izražaja.

Sigurno nisu računali da će se Tabak ozlijediti, ali što je, tu je. Kao što je već rečeno, treba dobiti Srbiju, izbjeći Španjolsku i imamo dobre izglede za ostanak.

Ovo nisu neke velike prilagodbe, tako da bi trebalo biti u redu.

Kratko i jasno po pitanju Zlatoper. Koliko god ta cura izgledala košarkaski, neke stvari joj fale. Teško pa i nemoguće će s nekim/ikim igrati pick.

Stoji, ali to je nekad problem.

Evo, Brkičić i Stanković ovo ljeto nisu bile ozlijeđene, a na U20 nisu došle jer su prethodnih godina sjedale na U16 i U18.

Sad bi bile itekako dobrodošle u ovom prilično praznom U20 rosteru, ali kako je posijano, tako se i žanje.

Da se razumijemo, ja nisam za jednake minute. Reprezentacija bi trebala okupiti naše najbolje cure s ciljem ostvarivanja najboljeg mogućeg rezultata. One koje su bolje naravno da će dobiti više lopti i minuta.

Ali svaka bi se cura trebala na kraju ljeta osjećati da je nešto korisno izvukla od tog perioda koji je uložila.

Zašto? To bi bila velika šteta, jer ona pa i Bilušić i još par njih tu… imaš osjećaj da moraju i mogu više i bolje.

Slažem se sa ovim gore napisanim, ali ne dobivaju sve cure priliku, nekima je zagarantirano da igraju, imali smo priliku gledati to u U20. I tako godinama..i nije mi jasno zašto Bilušić ne igra, pretpostavljam da je možda ozljeđena.. ali isto tako vidim da neki treneri drugih reprezentacija koriste svih 12 igraca, a kod nas je praksa sljedeća:

5+2 igraju- istih

5 su podrška sa klupe

I tako u svim generacijama..valjda je to taktika naših izbornika, ko će ga znat..

Osobno znam da neke cure neće ići u reprezentaciju jer znaju da nema pravde, zna se tko će nastupati na euru..ako je 12 cura otputovalo, onda bi to trebalo biti više manje po kvaliteti dobre igrače, a onih 5 sta  sjede na klupi nisu ni blizu toga..a kao sta sam prije napisao, one imaju etiketu ' hrvatska reprezentativka' pa se ti misli...

U hrvatskoj košarci, ali i šire, sustavno brkamo dva pojma: talent i ranu utreniranost. Nažalost, ta pogreška počinje već u najmlađim kategorijama i vuče se sve do reprezentativnih selekcija, a posljedice su poražavajuće.

Rana utreniranost, posebno kod djece bivših košarkaša, košarkašica ili djelatnika iz sustava, nije ništa drugo nego prednost stečena prije prvog dodira s loptom. To možemo usporediti s djetetom koje prije dolaska u prvi razred osnovne škole roditelji nauče čitati, pisati i računati. Ono hoće li imati bolje ocjene na početku, apsolutno da. Je li zbog toga genijalac? Nipošto.

Isto vrijedi i za košarku. Djeca koja već prije dolaska u prve škole košarke ili selekcije usvoje osnovne motoričke kretnje, dvije finte te lijevi i desni ulaz, u prvim godinama treninzima dominiraju. I tada stručne službe, umjesto da sagledaju širu sliku, prerano ih proglašavaju talentima i novim zvijezdama.

Projekti da, ali za definiciju talenta potrebno je mnogo više od puke dominacije nad vršnjacima koji se s košarkom susreću prvi put. Jer, ono što vidimo na U12 i U14 natjecanjima često nije košarkaška inteligencija, već biološka dominacija i sati treninga viška u odnosu na konkurenciju.

Problem postaje još složeniji jer rezultat u mlađim kategorijama postaje najbitnija stvar. Treneri su pod pritiskom, pa dominantno dijete stavljaju u prvi plan od samog starta, daju mu loptu i prepuštaju mu odgovornost. Ta uloga se potom nekritički razvija kroz starije uzraste pa sve do reprezentativnih selekcija. No, kao što onaj tko čita, piše i računa u prvom razredu nije Mensa, tako ni onaj tko s 12 godina zna dvije finte, lijevi i desni ulaz, ne mora biti talent, a kamoli zvijezda.

I tako prolaze godine. S vremenom, prijevremena utreniranost i biološka dominacija nestaju. Kad se to dogodi, na vidjelo dolazi kontinuitet rada kojeg, nažalost, u većini slučajeva nema. Klinci koji su kao kadeti gazili sve pred sobom, sa 17-18 godina ostaju bez aduta. Njihove finte više ne prolaze, a temeljni košarkaški pokreti, obrana, kretanje bez lopte i čitanje igre, nisu razrađeni.

U tom trenutku, pravi talenti više nisu tu. Oni su se ili već prestali baviti sportom jer ih se nije gledalo dok su bili manji i sporiji, ili odbijaju sudjelovati u igrokazu kojeg zovemo reprezentacija. I onda se pitamo, zašto nemamo igračice za Premijer ligu i moramo uvoziti polovne strankinje?

Šteta je golema. Na ovaj način gubimo djecu i djevojke koje vole sport, ali se više njime nemaju volje baviti. Umjesto da gradimo sustav koji će prepoznati i razvijati autentični talent, sustav odabire one koji su najranije utrenirani ili biološki najdominantniji. A na kraju u sportu ostaju samo dvije kategorije: oni koji su dio košarkaških dinastija – s bezuvjetnom infrastrukturom i vezama – i oni koji imaju bezrezervnu mazohističku potporu roditelja da istraju unatoč svemu.

A onda, kad sustav propadne, zaključimo kako nemamo dovoljno kvalitete i posegnemo za uvozom. Istovremeno, nemamo znanja – ni volje – baviti se polovnim domaćim igračicama i vratiti ih u sustav.

A istina je jednostavna: talente ne stvaramo, talente gušimo. I sve dok rezultat u kadetima bude važniji od razvoja, gubit ćemo generacije, ne na terenu, nego u sustavu koji ih nikada nije ni znao prepoznati.