Livaković je odava puno veću sigurnost nakon primljenog gola. Ka da ga je naljutilo šta je to došlo iz kornera di mu je Juranović izbija čistu loptu, baš se vidilo da je puno sigurniji nego protiv Belgije.

Juranović je jedan od najvećih overachievera u hrvatskom balunu zbog čega mi je neozmjerno drago da mu se ovo sve događa.

U Hajduka je doša ko neki desni vezni/krilo da bi ga pritumbalo na beka. Čovik je stvarno testira živce svih navijača, želje i zalaganja je uvil bilo, al bi u žaru trenutka zaboravija igrača, centrira u aut i slično. Kad je odlazija za 700k virujen da je malo ko u Hrvatskoj mislija da će postat prvotimac jednog ozbiljnog europskog kluba, a kamoli starter u reprezentaciji.

Zasad igra korektan turnir ako se zanemari to da je cila obrana zaspala na golu Belgije, jako je zahvalan za momčad jer će bezuvjetno ispoštovat svaki dogovor.

Ako postoji neki filmski kraj priče red je da ga nekako ugura u mrižu Karioka.

Ovaj antinogomet mogu gledati samo navijači Hrvatske. Od SP 2018 promijenio nam se i mentalni sklop, ove penale bi prije redovito gubili, sad hladno rješavamo dok drugi mentalno pucaju.

Što se tiče Livaje, promašio i što sad. Ovo jest njegov stil. Digod uđe, digod ne uđe.

Međutim, ako je neko čitao interview Subašića, svi potencijalni izvođači penala su prethodno skautirani tako da baš na SP ima smisla promijeniti način izvođenja.

Ovo je bila partija trešete ko će manje.

Jedino vrijedno spomena sa utakmice prema naprid je ubačaj Lovrena i trzaj glavom iz snova Perišića.

Nadan se da će Dalić probat bar nečim iznenadit Brazil.