Kovacevic je napuhan trener kroz medijsko sazaljenje radi grozno bolesti koja ga je snašla i koju je pobijedio. Ruku na srce, nije vodio iole ozbiljan klub u kojem se radi pod pritiskom i gdje ti se prati kako se pocesljas, a kamoli rezultate i igru. Neke ok sezone s Varazdinom i kasnije Belupom, gdje je stvorio kakvu takvu igru, dovele su ga za sedlo Dinama, momčadi koja ne samo da igra Europu, nego igranje Europa lige vodi kao neuspjeh, a uz očekivano osvajanje duple krune, ni to nije dobro ukoliko igra ne zadovoljava. I onda nakon očajnog ulaska u sezonu, ipak proigra Dinamo prošle godine. Doduše, konkurencija se raspala ranije nego inače, pa je bilo lakše igrati bez pritiska. Pete, skarice, dupli pasovi, lopte iz prve i kroz noge. Pa je ulazilo sve što je moglo uc i što nije trebalo uc i bio je dojam odlične igre. Ipak, ono što je meni barem bilo malo odbojno, je doza kurcevitosti i bahacenja koju je Kovacevic pokaziva na presicama kad se znalo da će Dinamo uzeti naslov i da je odmaglio od ostalih. Ogromna promjena u nastupu, razumijem pucati od samopouzdanja zbog rezultata, ali bahatost je drugo. Točno nastup u stilu "vi ste mene pljuvali, a ja ovako strucan". Međutim, karma je zajebana, pa vrsni trener koji ne zna spojiti 3 rečenice i pričati engleski, opet ima probleme s izražavanjem i jako je ponizan na presicama.
Da se odmah ogradim, nije riječ što je trener Dinama, ali takve osobe ne volim. Zato obožavam Sopica, on je baš svoj, dere svoj film bio prvi, zadnji, pobijedio 5-0 ili izgubio 8-1. Ovo mi je više u stilu onog kad u tuci stojis na kraju i samo skačeš, a kad netko padne, sutiras ga u glavu.
