Zadnje kolo se igra 13.5. umjesto 15. zbog mlade reprezentacije(19.5.), to je četvrtak. I to u 5 sati zbog Istre.
Ne znam, po meni blago glupava odluka.
Zadnje kolo se igra 13.5. umjesto 15. zbog mlade reprezentacije(19.5.), to je četvrtak. I to u 5 sati zbog Istre.
Ne znam, po meni blago glupava odluka.
Vidi cijeli citat
To se znalo već i prije, samo se čekala službena potvrda .... po meni isto bezveze, jer je radni dan, ali šta ćeš ....
Igor Štimac sigurno je među najzanimljivijim sugovornicima u hrvatskom
sportskom miljeu. Trener Zagreba je pred mikrofonom Mihaele Bradovski
govorio o Pjesnicima, reprezentaciji, Hajduku, kao i "svojoj" Ligi 16...
Proslavljeni reprezentativac, sportski direktor Hajduka, menadžer,
predsjednik Udruge prvoligaša, poduzetnik, trener, TV komentator,
potencijalni predsjednik HNS-a ili izbornik - sve to u jednoj osobi
može biti samo Igor Štimac s kojim smo razgovarali nakon treninga
Pjesnika u Veslačkoj ulici.
O Zagrebu
Zagreb prošle i Zagreb ove sezone dva su različita svijeta.
Što se dogodilo u kratkom vremenu između završetka prošlog i početka
ovogodišnjeg prvenstva pitanje je koje javnost možda i najviše zanima.
Koliko se stanje zaista popravilo od vašeg dolaska?
O Hajduku
"Dosta
je teškog razdoblja iza Hajduka. Istina da se propustila ogromna šansa
prije godinu dana kada se sanirao kompletan dug koji je postojao, kada
se imalo sredstava na računu. Imala se prilika krenuti jednim boljim
putem, no umjesto toga nerazumno se trošilo, nisu ljudi iz struke
odlučivali o pitanjima o kojima su trebali odlučivati, igrače je
dovodio svatko kome je palo na pamet, nagomilavan je kadar i klub je
ponovno u teškoj situaciji. To je klub koji i dalje ima velik broj
kvalitetnih igrača i čija prodaja primjerice Gabrića i dalje pokazuje
da takav opstanak Hajduka nije upitan nimalo. Međutim, ako bazirate
saniranje troškova na prodaji igrača onda, budite sigurni, nećete
napraviti ništa. E sad, kako to uskladiti je na njima koji su dolje,
ali jedno je sigurno, kada je u pitanju struka o tome moraju odlučivati
ljudi iz nogometa."
"Ne znam što se događalo prije
nego što sam ja preuzeo momčad, točnije osmo kolo pred tu utakmicu u
Splitu, ali znam i svjestan sam da smo prevalili dug i težak put koji
je rezultirao osvojenim bodovima i sad smo negdje na pola puta. Ako
nastavimo u ovom ritmu onda ćemo sigurno postići ono što su svi, još
kad sam se uhvatio ovoga posla, prozvali nemogućim. A to će doći kao
proizvod jednog zajedničkog rada, jednog razumijevanja, tolerancije i
posebno strpljenja."
Tijekom drugog dijela jeseni, zatim i u prijelaznom roku,
stiglo je nekoliko igrača neopterećenih uvodnim porazima. Sigurno je da
su kao takvi u svlačionicu donijeli zdraviju atmosferu, tu je i
iskustvo koje imaju. Koliko ste zadovoljni s prinovama, a koliko s
oporavkom mladih igrača od tog lošeg starta?
"Sa starijim sam igračima prezadovoljan, ne samo s onima koji su
došli nego i s onima koji su bili ovdje. Od Vugrinca koji nam je donio
jako puno na završetku prošle polusezone, do Krstanovića, pa do dolaska
Jefthona, mi smo u dobroj mjeri stabilizirali našu igru, a u polusezoni
prvenstveno dolaskom Tokića i Ljubojevića iako su imali duge pauze.
Bilo nam je jasno da ćemo s njima morati proći dug put priprema i biti
jako oprezni kako bi oni mogli ugraditi sebe u ono što nam je potrebno
za dobre rezultate. Na našu sreću to se pokazuje dobrim i ispravnim.
Sigurno je da je njihova igra rezultat jednog dobrog i kvalitetnog rada
u sustavu jer nije lako igrače njihovih godina nakon tako duge pauze
vratiti na teren ovako uspješno kako to nama ide. Mislim da možemo biti
sretni učinjenim u ovom dijelu kad pričamo i o mladim igračima jer u
potpunosti nam se stabilizirao Špičić koji je po meni, naglasit ću
opet, izvrstan potencijal i izrasta u jednog pravog bočnog igrača, u
jednu buduću alternativu i za A selekciju. Zadovoljan sam i s Celjakom
koji ima problem s hrskavicom za koji ja vjerujem da će se brzo
sanirati, fantastično je odradio prvi dio sezone od mog dolaska, sad se
opet priključuje. Nadalje, tu su Jugović, Šovšić, Oršulić, donekle
Pavlović, a posebice Abdurahimi i Dedić. Svi su oni po meni napravili
jedan ogroman napredak."
Nakon sedam poraza promjene su bile nužne, no je li u planu
predsjednika Medića da stvori momčad predvođenu igračima iz vlastitog
podmlatka ovo korak nazad? Naime, četvorica mladih igrača završila su
na posudbi, stigli su igrači koji znatno podižu prosjek godina kadra,
tu je i prvi pravi stranac...
"Ova momčad i dalje stoji na vlastitim snagama, ali situacija je
zahtijevala nešto drugačiju politiku u stručnom segmentu i ona će
sigurno uroditi plodom. Teško mogu mladi igrači sazreti i izrasti u
vrhunske igrače ako nemaju pored sebe one starije i iskusnije na koje
se mogu ugledati i od kojih mogu učiti."
Do kraja sezone još je 10 kola, zbog nedavno propuštenih
bodova sigurnost sredine još uvijek nije dohvaćena, nakon gostovanja u
Vinkovcima slijedi susret protiv Hajduka pa put u Šibenik. Raspored
ponovno prijeti, hoće li Zagreb bez obzira na sve probleme osigurati
nekoliko mirnijih završnih dvoboja ili će se čupati do kraja?
"Možemo iznenaditi na nekom od gostovanja, zašto ne bi mogli? Mi
smo i u završnici prošle polusezone pokazali kako možemo. Lakše nam je
igrati s onim boljim momčadima koje nas napadnu, koje se otvore nego s
onima koje se grčevito bore i u situaciji su poput nas jer onda igrate
s puno više rizika. Mi smo s onim igrama u Kranjčevićevoj protiv Dinama
i protiv Hajduka pokazali da možemo parirati najboljima. To je putokaz
mojim igračima i meni da nema razloga za nikakav strah kad je u pitanju
liga, bez obzira o kojem se protivniku radilo."
Na kraju sezone - nastavak suradnje ili odlazak? Ovisi li odluka o Zagrebovom plasman?
"Apsolutno ne ovisi o tome. Da vam budem iskren ne razmišljam o
tome. Isključivo sam usredotočen na aktualnu situaciju. Vidjet ćemo kad
završi ova sezona."
Zagreb je jedan od najuređenijih klubova lige, škola
nogometa broji dobre rezultate, uvjeti za rad su vrhunski, svi
preduvjeti za uspjeh su tu. U kojem segmentu posebno ima prostora za
napredak koji će klub rezultatski približiti našim najvećim klubovima?
O Srni
"S
njim se radilo vrlo kvalitetno. Opet jedan sustavan rad, jedan
dugoročni projekt koji je i polučio rezultate. U jednoj fazi sam ja
jako puno sudjelovao, ovih zadnjih godina samo savjetima, a sada je
ključna osoba moj brat. Darijo je ugradio sebe u uspjehe Šahtara, a
pred njim su tek najbolje godine. Sve što napravi, sve što odluči će
biti super. Sigurno je da neće nigdje moći zarađivati kao tamo, te
ugovore u ovo doba recesije treba cijeniti. Već godinu i pol ima
naznaka za promjenom sredine, ali o tome će on odlučiti, njegova želja
i ambicija. No treba znati da niti Šahtar nije maleni klub, posljednjih
je godina među deset najboljih, jedino što je domaća liga slabija. A tu
su opet različita mišljenja, ukoliko nastavi u slabijoj ligi duže će
trajati, jedna engleska liga primjerice bi ga puno brže potrošila."
"Kad
se gleda neka srednja vrijednost rezultata Zagreba proteklih nekoliko
godina onda je on sigurno na trećoj, četvrtoj poziciji. Taj prosjek
rezultata je tu, čak i sada, bez obzira na ovako lošu aktualnu sezonu.
Ono što Zagreb ima u prednosti pred svim drugima je ovaj centar za
treniranje. A kao drugo, poznavajući predsjednika i ljude s kojima je
okružen u klubu, uvjeren sam da će Zagreb uskoro zaigrati na novom
stadionu na kojem će svi oni koji su dio ovog nogometnog kluba moći
uživati i s užitkom pratiti sve uspjehe u budućnosti."
Prije nekoliko godina ovdje je igrala momčad predvođena
Brkljačom, Vrdoljakom, Mujdžom, Pelaićem, Labudovićem… Sve redom mladi
reprezentativci Hrvatske nisu ispunili svoje realne domete. Gdje
griješe igrači i gdje se griješi u radu s njima da ne dosegnu maksimum
uz sav očiti potencijal koju posjeduju?
"Težak je put vrhunskog sportaša i vrlo često nepredvidiv. Tek
na kraju svega možemo povući crtu i reći što je bila ispravna, a što
pogrešna odluka. Gledajte, i oni prolaze sve ono što prolaze njihovi
vršnjaci, vrijeme puberteta, oscilacija, kriza. Uz sve to treba svaki
dan trenirati. Prije svega ti mladi igrači trebaju sazreti kao osobe.
Nogomet je takav, široka je selekcija i najveći broj na kraju ne dođe
na razinu koja se očekivala. Oni su tada jako dobro djelovali u jednom
sustavu koji je Zagreb imao, no očito da odlaskom iz kluba koji je bio
njihov dom nisu došli u sredine koje bi njih same dovele do izražaja.
Tu je i pritisak rezultata, publike u klubovima kao što su Hajduk i
Dinamo. Puno se teže nositi s takvim okolnosti."
Igrali ste posljednju sezonu za Hajduk kada je naslov prvaka
uzeo Zagreb. Osam godina kasnije, jasno je kako titula svoju vrijednost
ima samo na papiru i u karijerama tek neznatnog broja aktera. Je li
takav instant uspjeh po principu kupi-osvoji-prodaj jedan od razloga
zbog kojeg se toliko zalažete za mlade momčadi stvarane prirodnim putem?
"Apsolutno. Velika je razlika kada se govori o tom Zagrebu i
ovome danas. Tada ne znam je li uopće igrao koji igrač iz škole
Zagreba. To je ogromna razlika i ja sam na strani sustavnog rada, a ne
instant uspjeha koji uvijek završi padom na nos. Kontinuitet rada,
kontinuitet podizanja igrača, stabilizacija njihove igre, to je ono što
krasi ovaj klub danas i sve ono po čemu će on i u budućnosti biti
prepoznatljiv."
Kada se zbroje svi plusevi i minusi, je li Zagreb ipak
stvorio prepoznatljiv identitet što mu je cilj od dolaska Dražena
Medića ili životari između vrha i prosjeka, je li klub koji tek stvara
igrače za ostale?
"Ovisi kako tko gleda. Ja jako dobro poznajem situaciju u
hrvatskom nogometu pa mogu reći kako u njemu ima velikih zabluda. Bez
klubova poput Zagreba, Osijeka, Cibalije, Zadra ne bi bilo niti Hajduka
i Dinama. Ti su klubovi nažalost vrlo često predmet iživljavanja ili
pokazivanja moći od strane ova dva kluba koja sam spomenuo. Koji na
potpuno neprirodan način dobivaju tolika sredstva. Dajte Zagrebu ili
Osijeku taj novac pa ćete vidjeti gdje će tko na ljestvici biti.
Apsolutni kriterij uspjeha nekog kluba su europski uspjesi, a s njima
se niti jedan naš klub ne može pohvaliti."
O trenerskom poslu
Koliko vam sada u Zagrebu pomaže iskustvo iz Cibalije?
"Dosta, ali pomaže i onaj dio u ulozi sportskog direktora
Hajduka, te nadasve igračko iskustvo gdje sam mogao pratiti rad velikog
broja vrhunskih trenera. Od svih sam njih skupljao, učio, razvijao se,
ali možda mi od svega najviše pomaže to kako ja pratim i vidim moderan
nogomet. Jer nogomet se mijenja iz dana u dan i isto tako se i trener
treba razvijati u tom smjeru. Ne može nitko reći - to sam naučio prije
pet godina. Ono od prije pet dana je već staro. Treba se okrenuti novim
stvarima i u tom smjeru ja razmišljam. Želim predviđati u kojem će
pravcu taj moderan nogomet ići i biti na neki način jedan od
prethodnika nečega što će se u budućnosti događati."
Koga od današnjih kolega najviše cijenite?
"Ne bih tu spominjao naše starije trenere poput Ivića,
Blaževića, Mirka Jozić, oni su već završena priča. Od ovih sada jako
cijenim Zlatka Kranjčara, koji je jedan vrhunski stručnjak, te jednog
kojeg se godinama minorizira, a to je Ilija Lončarević. Čovjek je koji
izvrsno razumije nogomet i zna u kojem se pravcu moderan nogomet kreće.
Od ovih mlađih tu su Mršić, Karačić, Perković, Jurčić, Scoria posebno.
Dolazi plejada mladih ljudi koji je svaki na svoj način osebujan i
donosi svježinu u hrvatski nogomet."
O reprezentaciji
"Jasno
je da su povrede nekolicine ključnih igrača bitno utjecale na neuspjeh
u kvalifikacijama. U jednom su dijelu to bili Eduardo i Ćorluka, u
drugom Modrić i Kranjčar. To nije lako kada je u pitanju Hrvatska, mi
smo uvijek imali 13, 14 kvalitetnih igrača, ali ima onih koje se
jednostavno ne može zamijeniti. Događat će se to i ubuduće, nekad ćemo
se plasirati, nekad nećemo, ali ono na što svi moramo biti ponosni je
to da smo već deset godina među deset najjačih reprezentacija. Poraza
će biti, moramo se s njima znati suočiti. A uvijek i sreća presudi,
jednom u jednu, jednom u drugu stranu."
O Ligi 16
Koliko ste kao idejni začetnik zadovoljni cijelim projektom
nakon dvije trećine prvenstva? Financijska kriza je ostavila velikog
traga na poslovanju klubova, hoće li ona presuditi i ligi u ovom
izdanju?
"Nećemo nikada o Ligi 16 moći suditi na pravi način, to je
sigurno. Sve ono što je pratilo ideju Lige 16 nije postavljeno onako
kako treba. Jedan od uvjeta je bio da se sve utakmice prve lige moraju
igrati subotom ili nedjeljom, a utakmice drugih liga onim drugim danom.
Termin igranja u osam sati navečer u potpunosti je pogrešan i to je
ogroman propust ljudi koji su za našu ligi zaduženi. Tu je i pitanje
broja profesionalnih igrača koji mogu igrati u nekom klubu. Velik broj
naših klubova ima više od 25 profesionalaca pod ugovorom, a to ne bi
trebao biti slučaj u ovako maloj zemlji sa tako malo igrača. To
razvodnjava kvalitetu. Recimo Dinamo i Hajduk imaju broj igrača za pet
klubova, da se ti igrači raspodijele po ostalim klubovima liga bi bila
daleko jača. Mnogi se nisu niti potrudili shvatiti što Liga 16 može
donijeti. Možda iz bojazni što će ona donijeti, da bi dugo godina
morali gledati takvu ligu. Već sam rekao da me instant uspjeh ne
zanima, a Liga 10 bi upravo to bila. Bila bi interesantna prve dvije
sezone, podigla malo broj gledatelja, ali razvodnila bi sve ostalo. Već
bi u njenom trećem izdanju svima dosadilo gledati stalno iste
protivnike sedam puta godišnje. Liga 16 treba kontinuitet, treba sve te
kriterije koje sam spomenuo malo prije. Mnogo je već napravljeno po
pitanju infrastrukture, a ideja je bila da kroz pet, šest godina imamo
25 klubova sa ispunjenim uvjetima za natjecanje. Još jedna stavka koja
je trebala pratiti taj projekt je razumnija druga liga, podijeljena u
tri regije kako bi se smanjili troškovi klubova. Baš kao i ukidanje
natjecanja na nacionalnoj razini juniora i kadeta. To su nepotrebni
troškovi u hrvatskim klubovima. Kada su u pitanju djeca njima ništa ne
znači da li igraju protiv prvoligaških ili trećeligaških kadeta. Tu se
troši, tu pada u vodu program rada jer su troškovi abnormalni. Kažem,
pet, šest godina stabilne Lige 16 bi dalo jako puno rezultata. Moj
program je bio: kontinuitet, sustavan rad i dugoročan oporavak. Ono što
se uništava punih 18 godina nemoguće je sanirati u jednoj sezoni."
O gledateljima
Jedno od gorućih problema našeg nogometa je i pitanje posjećenost stadiona. Gledatelja je iz sezone u sezonu sve manje.
"Stvar je individualna, pogledajte koliko publike ima Osijek u
odnosu na prošlu, koliko ima Cibalia. Vezano je to za atmosferu oko
kluba, za rezultate, vezano za angažman ljudi u klubu. Treba raditi
akcije, treba ljudima nešto ponuditi. Neka im bude Medveščak primjer.
Ako već nemate WC ili krov na stadionu, treba ljude nečim drugim
zainteresirati. Svi oni vole doći gledati svoj klub kako igra, ali se
oko njih treba i potruditi. Naš je najveći problem što 99 posto ljudi
koji rade u klubovima misle da su bogom dani i da se njih mora doći
gledati. A nitko od njih u najvećoj mjeri ne radi svoj posao. Već
desecima godina u većini klubova sjede ljudi koji nisu prstom napravili
za ovaj naš nogomet. Treba pogledati što oni rade, što rade marketinške
službe. Što znači 300 ljudi više? Inter pokušava godinama, igranjem
petkom, u četiri sata popodne, ovo, ono, ali uspjeh jednog kluba se
treba graditi godinama. Najžalosniji su oni koji su samo paravan
drugima za razvoji njihovih igrača, koji tako sisaju tuđu sisu. Ljudi
žele gledati one koji su samostalni, koji su zasebne jedinke, koji se
razvijaju u svakom smislu, koji su dio svog grada. Tek oni mogu
očekivati posjetitelje na stadionu. Svaki naš klub mora imati vlastiti
identitet. Pogriješilo se i s otkazivanjem Dvoranskog prvenstva koje je
u sedam dana u Zadru prodalo 36.000 ulaznica. Zašto su ga otkazali?
Zato što se nije ostvarila zarada. Samo što prvo treba ljudima pokazati
da vrijediš, a onda to naplaćivati. Prvo stvori brand, kvalitet, a onda
zarađuj."
Vidi cijeli citat
kao svica s 10,zato imaju skoro svake godine klub u CL,,thun,basel,zurich...
idealno bi bilo 12 klubova, ipak bi pre dosadno bilo gledati utakmice Dinom-Hajduk 5-6 puta u jednoj sezoni ! A nako 3 sezone 15-18 tekmi, ipak bi se to malo izlizalo i izgubilo draž...... a i s drugim klubovima je tako... da Hajduk i Dinamo gostuju u Rijeci ili Osijeku 6-7 puta u 3 godine.....ljudi bi se zasitili...nije dobro ni kad je nečeg previše ! Jer ako hoćemo koncentrirati kvalitetu onda bi iblo najbolje imati ligu 4 i neka igraju 10 puta jedni sa drugima. I Engledka i Španjolska bi mogle smanjivati ligu da poboljšaju kvalitetu a ali eto iz nekog razloga to ne rade.