Osim ženske titule prvaka države, na kraju ove sezona na osječko igralište Mačkamama stigao je i pokal namijenjen prvaku Prve osječko-baranjske nogometne lige Mursa Zanatliji čija momčad za prvenstvene oglede koristi isti travnjak.

Za taj fuzionirani klub najviši je to doseg do kojeg prije nisu stizali Mursa i Zanatlija koji su spasonosnu formulu opstojnosti pronašli spajanjem 1993. godine. Nakon udruživanja klub je obitavao u (naj)nižim ligama da bi prije tri sezone izborio aktualni status u kojem je, u netom okončanom prvenstvu, završio na vrhu redoslijeda.

I tako su stekli mogućnost kroz kvalifikacije preskočiti čak dva državna razreda, odnosno doskočiti u četvrti, u okrilje Regionalne međužupanijske lige Slavonije i Baranje na čijem ih je putu zaustavila Šokadija iz Babine Grede.

- Kada smo došli već u tu mogućnost, željeli smo načiniti još jedan iskorak, ali se u tome dvokoraku ispriječio za nijansu čvršći, ali ne i kvalitetniji sastav iz Babine Grede. Na tamošnjem smo igralištu minimalno izgubili uzvratni kvalifikacijski susret nakon što smo na našem remizirali. Tomu treba dodati da smo, praktički, jednu utakmicu odigrali s igračem manje jer nam je u oba navrata bio isključen po igrač. Prvi sredinom osječkog drugog poluvremena, a drugi sredinom prvoga dijela sraza u Babinoj Gredi, što je Šokadija iskoristila i plasirala se u viši razred. Zbog gubitka kvalifikacija i nismo previše nesretni jer se bojim da bi to bio preveliki zalogaj za klub koji je, uglavnom, obitavao u nižim ligama, a sada bi trebao u kratko vrijeme preskočiti nekoliko stepenica. To u perspektivi nije isključeno, ali kada se za to steknu organizacijski i kadrovski te primarno financijski uvjeti - elaborirao je trener Darko Grepo kvalifikacijski neuspjeh.

Neprolazak u prilično viši razred na Mačkamami se ne smatra neuspjehom i neće potamnjeti najuspješniju sezonu u povijesti kluba koja je zaključena osvajanjem prvoga mjesta. Naročito u kontekstu one prije nje kada su u zimskoj stanci mursaši bili u zoni ispadanja da bi dolaskom Grepe proljetni dio bio znatno uspješniji i status sačuvan. Tog iskusnog stručnjaka iz Višnjevca angažirala je uprava na čelu s predsjednikom Milanom Franjkovićem, dopredsjednikom Branimirom Tijardovićem i tajnikom Zlatkom Koščevićem koji je momčadi na raspolaganju, praktički, bio 24 sata.

Uz njihovu i asistenciju Zorana Horvata Pljokija, koji je bio znatno više od fizioterapeuta, Grepo je gotovo identičnu momčad prethodnoj doveo na županijski vrh.

- U ovoj sezoni igrali smo s, praktički, identičnim kadrom koji je onu prije završio. Ciljano pojačan za dvojicu igrača koliko ih je, prošloga ljeta, iz tadašnje udarne postave i napustilo klub, tako da smo bili, otprilike, na istom. Ipak jači jer su otišli oni koji se nisu uklopili u moj sustav rada, a ostali su oni koji su zadovoljavali postavljene kriterije i očito mogli ispunjavati potrebe natjecanja. Start sezone nije bio izniman, ali kako je prvenstvo odmicalo dizali smo se te u završnici prvoga dijela zaposjeli čelo kolone. Do kraja ga nismo više ispuštali i stoga posve zasluženo prošli prvi ciljem - otkrio je trener Osječana tajnu uspjeha. Otišavši na zasluženi odmor i kreirajući planove za sljedeći natjecateljski ciklus.

- Igrački je kadar opravdao ulogu i očekivanja te ga treba sačuvati i eventualno osvježiti, odnosno pojačati za nekoliko mlađih igrača. Rezultatskog imperativa, kao i sada već prošle sezone, nećemo imati, ali to ne znači da nećemo željeti u svakoj utakmici pobijediti. To je, uostalom, bit natjecanja, a kako smo pokazali da se u tome dobro snalazimo, vjerujem da ćemo ostati na dosadašnjoj razini neovisno kako tada tablica bude izgledala - optimistički je zaključio taj 53-godišnji trener.