Pa ja bi pretpostavio da je to zbog toga što je u npr. brazilu puno veci broj djece i ljudi opcenito koji zive u favelama nego bogatih, a i njima je to prakticno jedini nacin za izvuc se iz bijede, i nacionalni je sport i svi ga igraju prakticno od kad prohodaju, za razliku od nekih drugi manje nogometnih zemalja. Za zapitat se koliko je ogromnih talenata iz brazila završilo tako što rade ko prodavači na ulici, prodaju drogu ili su poginuli bez da je itko ikad cuo za njih. vjerojatno tisuce
To sto kinezi ili švicarci nemaju bog zna kakve reprezentacije manje ima veze sa njihovim sistemom i organizacijom, a više s time da ne briju na nogomet kao recimo mi ili juznoamerikanci, i (pogotovo u švici i drugim razvijenim zemljama), a u razvijenim drustvima djeca imaju puno vise nacina za uspjet u zivotu osim nogometa.
Sustav i organizacija bome nije smetala švabama da budu višestruki svjetski i europski prvaci, nit ikom drugom, jelte ;)
Da je do toga onda bi valjda afričke države bile bomba na svjetskim prvenstvima, a znamo i sami kako prolaze, baš zbog manjka organizacije kako društveno, tako i u momčadima
U svakom slučaju razlog zašto su neke repke uspješnije a druge manje uspješne se teško mogu svest pod jednu stvar, postoji more faktora koji utječu
A da se vratim na tvoj link - u tridesetogodisnjem ratu, kao ni u stogodisnjem, nije došlo do nikakvih kulturnih ili tehnoloških otkrica, nit je rat iznjedrio neke osobe vrijedne spomena na svjetskoj razini u bilo kojoj sferi zivota (ispravite me ako grijesim). Ta izjava je simpaticna doskocica, ali nema nikakve podloge u stvarnosti. Talijanski slikari su uspjeli unatoč općem kuršlusu, ne zbog njega