Znaci predstavljanje timova u guardianu, kod svih se osjeca smjesa nadanja, iscekivanja romantiziranja itd od Afrikanaca do Amera. Jedino kod nas, manje nego 2021 ali to je nemoguce nadmasiti, smjesa indiferentnosti i prijezira. Izvjesni Uros Jovicic baca bombone iz usta o Srbiji, nema rezimskog kluba, diktatorov sin nije menadzer Vlahovicu...nema nikih problema. Batistuta kaze "da je Stojkovic u rangu Cruyffa i Maradone?!?", to valjda kod onog brice iz filma ga upoznao, euforija na maksimumu.  Kod himne nije preveo "srpske zemlje" s mnozinom sasvim slucajno ali zato ovaj nas secira  tupsonovu diskografiju..valjda ce pobijediti Brazil da nas puste na miru par dana

nek daju djaba ulaznice ovim radnicima sto su ginuli ko muhe da sagrade te stadione, bit ce sve krcato

Perišiću fali samo 11 komada da stigne Klose-a. Ja mislim da on to može...

Niti ne treba nam euforija, a tko je za guardian predstavio Hrvatsku, jel Holiga? ako se ne varam on je to prije radio. Ako je, sve je jasno.

Ovi sto vec mjerkaju finale i prvo mjesto nakon jedne pobjede nad Portugalom, euforija im nikad nista dobrog nije donijela. Ali to je njihov problem.

Mi nikada nismo ni bili dobri kad idemo kao nekakvi favoriti za nesto, to je lose za nas mentalitet ili je nas mentalitet los za to. Psiholoska strana price, a sportska, vidjecemo. 

To, "Serbia guide" je normalno u odnosu na ovo. Ok, Modric je najveci kriminalac u galaksiji, ali ne kuzim potrebu da se izruguje Dalic ko svecanik i u rubrici kultni heroj pricaju vicevi o Olicu i njegovom biciklu i to Englezima poznati biciklistima. Svi su neki kronicari/navijaci i kako mi, ali samo mi imamo trojanskog konja da vrijeda ja to ne mogu shvatit.