Kvalifikacije se polako bliže kraju, a polako se nadziru potencijalni sudionici na sljedećem SP-u.
Što se tiče ostatka svijeta, imamo sljedeću situaciju:
Afričke kvalifikacije – sudionici će biti poznati tek nakon doigravanja na dvije utakmice, no glede skupina, favorizirane reprezentacije ipak će imati lagodniji put do samog doigravanja. Tunis, Nigerija, Egipat i Maroko ne bi trebali imati poteškoća glede prolaska u doigravanje, dok je Senegal već i matematički osigurao prvo mjesto. U skupini A „mrtvu trku“ vode Burkina Faso i Alžir, no Alžircima dajem svakako prednost. Najzanimljivije situaciju su u skupini D gdje Kamerun lovi Obalu Bjelokosti, te u G gdje se nadmeću Gana i JAR. Možda je malo čudno kako su neke donedavno respektabilne reprezentacije pale, ali to je tamo uobičajeno. Mislim da afrički nogomet ipak u zadnje vrijeme zaostaje za europskim, jedan od razloga jest što jače europske reprezentacije (Francuska, Belgija i sl.) „pobiru vrhnje“ glede najtalentiranijih igrača s crnog kontinenta, no zauzvrat šalju svoje trenere, logistiku. Da se malo našalim, najjača afrička reprezentacija jest zapravo Francuska (čak i da se selekcioniraju samo afrički igrači s francuskim državljanstvom). Znaju oni dobro što rade i siguran sam da neće dopustiti da sluga pobijedi gospodara. Odnos kao Dinamo – Lokomotiva. Jedino ako se Francuzima (ili bilo kome drugome od europskih velesila) opet dogodi jedan black-out, ali dok nekom ne smrkne, drugom ne svane.
Američke kvalifikacije – Južna Amerika. Brazil i Argentina očekivano dominiraju. Kolumbija zaostaje, Ekvador i Urugvaj, a možda i Paragvaj bore se za plasman na SP. Peru slabiji nego prije 4 godine, a pogotovo Čile čiji glavni igrači su u godinama. Čovjek bi se zapitao kako je to Čile na FIFA-inoj ljestvici 23. reprezentacija svijeta, premda u ovom trenutku vjerojatno ne spadaju ni među TOP 50.
Sjeverno-američke kvalifikacije, prema očekivanjima su zanimljive i neizvjesne, no Meksiko je korak iznad svih. USA si neće priuštiti još jedan luksuz neodlaska na SP – ove kvalifikacije su shvatili puno ozbiljnije. Nadalje, za plasman na SP će se voditi bitka između Paname, Kostarike i Kanade. Kanađani nakon niz godina napokon imaju jednu solidnu i respektabilnu generaciju.
U azijskim kvalifikacijama „vječni“ favoriti (Koreja, Iran, S. Arabija i Australija) opravdavaju svoj status; Japanci su veoma loše krenuli, ali su se iskupili pobjedom nad Australijom te ostaju u igri da barem kroz dodatne kvalifikacije izbore SP. Relativno skromno s obzirom na mogućnosti, ali SP je ionako novo „miješanje karata“.
Uglavnom ne vidim neke nove „velesile“ ili barem reprezentacije koje nisu bile nigdje pa će sad iskočiti; većina potencijalnih sudionika izvan Europe otprije je poznata ljubiteljima nogometa. Možda najveći potencijal leži u Kanadi, ali i to je veliko pitanje. Teško da će se kvalificirati neki debitant (jasno, osim domaćina). Neke zemlje, poput Čilea, Hondurasa, možda i Kostarike, Gane i Obale Bjelokosti će najvjerojatnije preskočiti ovo SP. Ipak, glavni europski rivali ostaju Brazil i Argentina, a nema sumnje da će i jedni i drugi gristi kako bi vratili svoju staru slavu.