Općenito azijske i afričke reprezentacije zadnjih godina poprilično kvalitetom zaostaju u odnosu na europske; katkad se jave sjajne generacije (Nigerija, Kamerun, Gana, O. Bjelokosti), talenata ima "na bacanje", ali nemaju onaj kontinuitet kakav ima primjerice Hrvatska, ali i reprezentacije ranga Švedska, Belgija, Švicarska čak i Rusija. U Aziji se Japan i Koreja znaju dići, ali ubrzo isto padnu; kontinuitet rezultata, ali ne za visok svjetski nivo održavaju Tunis, Alžir, S. Arabija, Iran; tek ako se nekome poklopi kao Vahidu Halilhodžiću s Alžirom uspiju "skupo prodati svoju kožu". Australija se ponovno vraća na razinu koja je po kvaliteti daleko ispod onog na što smo ih naviknuli gledati u zadnjih 15 godina.
Meksiko, USA - kontinuitet rezultata je tu; USA nakon neočekivanog propuštanja SP 2018. se vraća, ali također mislim da teško mogu konkurirati jačim europskim reprezentacijama (možda u jednoj-dvije utakmice). Kanada se budi, imaju nekolicini mlađih igrača koji stasaju u renomiranim europskim klubovima (Larin u Bešiktašu, J. David u Lilleu, i možda najveća nadolazeća zvijezda, Davies u Bayernu), Kostarika u velikom padu.
