Na mjestu koje su osvojili proljetos, Pleterničani se nalaze i sada. Na pola puta obranili su vodeće mjesto, što je primarno zahvaljući klupskoj stabilnosti na svim razinama tako da igrači nemaju potrebu odlaziti. Nakon oscilirajućih nastupa u prvom dijelu sezone, u nastavku su nanizali sedam pobjeda i postali nedostižni za konkurenciju. Dakako, u prvom dijelu prvenstva u kojem su štićenici trenera Dalibora Bognara doživjeli zaključni uvjerljivi poraz u Čakovcu, ali i zadržali četiri boda prednosti ispred neposrednog pratitelja.

Bjelobrđani su ponovno u sferama u kojima su naviknuli biti pod vodstvom trenera Davora Rupnika. Radišni je osječki trener izvukao pouku iz proljetnog dijela natjecanja kada je s oslabljenim igračkim kadrom završio pri dnu tablice, nakon čega je ljetos osnažio momčad na deficitarnim pozicijama. Nedostatak je nedovoljna širina, ali je udarna jedanaestorka odigrala veći broj iznimno dobrih susreta te skrenula pozornost i na svoje individualne kvalitete. Zbog čega nije nemoguće da netko od njih napusti klub tijekom zime.

Nakon proljetnog uvjerljivog hoda Čakovčane se ove jeseni očekivalo i na samom vrhu. Dodatno, međutim, osnažena momčad nije permanentno djelovalo u skladu s potencijalom tako da je doživljeno čak četiri poraza. Uz najmanje primljenih pogodaka tako da treba netko biti doista dobar kako bi svladao taj sastav. I nadalje u vrlo dobroj poziciji hijerarhijskog napretka ako se uprava odluči za to, odnosno ako ima riješenu kompletnu situaciju.

Dobro organizirani Ždralovčani zadržali su prošlosezonsku razinu i ponovno se svrstali pri vrhu tablice. Primarno zahvaljujući učinku na domaćem terenu s kojeg je samo Višnjevac uspio odnijeti bod, a ostalih su šest protivnika ostavljali kompletan plijen. Uz bolji učinak u gostima mogli su i bolje, ali i ovako je sigurno zadovoljavajuće, posebice jer ne postoji želja za višim statusom.

Dugo su bili najčvršći sastav u konkurenciji, ali im je koncentracija popustila u završnici prvog dijela prvenstva kada su primili više pogodaka i izgubili bodove. Posljedica je to izostanka većeg broja igrača koji i u kompletnom sastavu nije lako dolazio do pogodaka, tako da se na njegovom ogledu, u pravilu, nije trebao očekivati veći broj ubačaja u mrežu. Taj su prosjek znatno popravile domaće pobjede s Požežanima i Ludbrežanima te gostujući poraz u Đakovu. Kao i u ždralovačkog susjeda, polusezona u zadovoljavajućim okvirima.

Nakon povratka među trećeligaše u Slavonskom Brodu željelo se nastaviti uspinjućim trendom. To nije pošlo za rukom treneru Miroslavu Buljanu pa je doveden Ilija Lončarević i “brod” usmjerio u željenom smjeru. Dovodeći ga na pet bodova zaostatka za potrebnim trećim mjestom s dobrim preporukama daljnjeg napretka. Objavljeni, međutim, sudski stečaj uzdrmao je započeti projekt koji je sada upitan, kao i potom proljetni izgled momčadi na travnjaku.

Plasman na sedmo mjesto čak je i dobro ostvarenje, naročito u kontekstu pretežito sive jeseni. Zbog čega se čak tri puta mijenjao trener, a zadnji i aktualni, Ivica Grnja s dvije je zaključne pobjede Belišćane pogurao u gornji dio redoslijeda. Šteta, dakle, što je kraj iako za više će se morati pojačati kadar s kojim Dragan Meić, pa potom Dušan Vurdelja nisu uspjeli načiniti zadovoljavajući rezultat.

Za Požežane se ponajprije može upotrijebiti pridjev nepredvidivosti. Bilo je tu značajnih oscilacija od odličnog i učinkovitog do razočaravajućeg tako da je plasman u središnjicu redoslijeda logična posljedica. Vjerojatno i zadovoljavajuća, iako se sigurno želi više, ali je upitno može li se u postojećim uvjetima i raspoloživom kadru u kojem, nedvojbeno, ima određene kvalitete?

Oriovčani su prošlu sezonu završili na pretposljednjem mjestu i ostali tamo zahvaljujući odustajanju Nedelišća od trećeligaškog razreda. Iz toga su očito izvukli pouke i jesenas djelovali znatno bolje te ostvarili i identičan rezultat. Ravnopravno se supostavljajući i najboljim momčadima koje su morale biti prave kako bi se domogle bodova. Oriolik ih ima dosta na kontu kako bi mirnije mogao provesti aktualnu prvenstvenu stanku i ne strepjeti na proljeće za ostanak. Ponajprije zbog posložene relevantne momčadi.

U odnosu na prikazano na travnjaku Đakovčani imaju lošiji plasman nego što objektivno vrijede. Veći broj bodova otišao je u zadnjim minutama utakmice kada su bili bar ravnopravni protivnicima. Kako u kadru ima kvalitete tada se ne treba brinuti za ostanak, iako bi nekoliko bodova više sigurno bili bolji argument za mirniju zimu.

Ljetos su Višnjevčani promijenili gotovo kompletan igrački kadar uključujući i trenera te povjerenje ukazujući Miri Samardžiću. Iz Osijeka je stigao i kvintet posuđenih igrača pa su apetiti narasli, ali je realnost drukčija. Posljedica je to i permanetnog izostanka većeg broja igrača pa i onih najboljih, tako da je završnica jeseni bila prilično neučinkovita. U međuvremenu su najbolji Mioč i Pongračić vraćeni u Gradski vrt tako da su zimska pojačanja nužnost kako status ne bi došao u pitanje.

Vukovarci su bili prilično neuvjerljivi i, na neki način, razočarenje, ali je moguće da je to trenutačni domet. Permanetno stvaranje nove momčadi morala je uzeti danak koji je prvi platio trener Ivica Radoš, a i njegov nasljednik Goran Meštrović nije uspio načiniti značajniji zaokret. Stoga će se u nastavku prvenstva više pogledavati prema dolje nego u više tablične sfere gdje mahom stanuju jače momčadi.

Kako su zaključili proteklo prvenstvo pri dnu tablice, Ludbrežani su nastavili i u tekućem. Probudivši se tek u završnici jeseni kada su uzeli veliku većinu od ukupno skromnih 15 bodova. Zato će nastavak sezone proteći u grčevitoj borbi za ostanak koju tek može olakštati saznanje da će samo jedan napustiti ligu. A i zaključni učinci donekle podižu optimizam.

Agonija nekadašnjeg prvoligaša i sudionika europskih kupova traje već godinama. I početkom ove sezone činilo se da se ponirući trend nastavlja, iako su ostvarene dvije startne pobjede. Zatim se nanizalo čak devet poraza čijem se nizu nije nazirao kraj. Tada su, međutim, zapuhali povoljni varaždinski vjetrovi koji su zaustavili nebrigu o klubu tako da se to odmah vidjelo na travnjaku. Stoga, unatoč niskom plasmanu, nitko ne sumnja u ostanak Varaždinaca.

Od prošlosezonskog visokog i traženja drugoligaškog statusa, uslijedio je jesenski drastičan pad. Vjerojatno povezan uz suradnju s gradskim prvoligašem koji je, inače, mlade igrače usmjeravao kod sugrađana s kojima dijele stadion. Trenutačni plasman sigurno nije slučajan, a posljedica je nedvojbeno znatno slabijeg igračkog kadra, zbog čega ga se mora pojačati kako Koprivnica ne bi ostala bez trećeligaša.

Nula na kontu najbolje sugerira da je proljetna ostajuća misija nemoguća. Pretpostavljalo se, međutim, da u Antinu nema resursa za dugoročniju opstojnost na tako viskoj državnoj razini iz koje će se, nedojbeno, izići. Možda već i tijekom zime, ako se ne uspije klub organizirati i zaključiti sezonu u kojoj već nisu odigrali jedan susret. Zatim se se ekipirali prilično mladim igračima koji sigurno ne mogu nadoknaditi zaostatak koji ne bi mogao ni mnogo jači kadar. Budućnost, zapravo, ovisi o upravi koja se prema njoj treba odrediti.