I u trećoj sezoni boravka u prvom amaterskom slavonsko-baranjskom razredu, Bjelobrđani su zadržali visok status koji je posljedica vrlo dobrog ustroja i vođenja kluba. Uoči prvenstva Davor Rupnik je napustio kormilo prešavši u Osijek, a naslijedio ga je Igor Toth. Nakon dva startna poraza u sljedećih je 13 kola doživljen još jedan te uz dva remija i deset pobjeda BSK je osvojio najviše bodova u konkurenciji. U međuvremenu se Rupnik vratio na klupu te ne treba dvojiti da će u tandemu s Tothom i u nastavku sezone BSK biti prvi kandidat za konačno slavodobitništvo.

Antinjani su prošloga proljeća bili najuspješniji u konkurenciji pa je njihov plasman pri vrhu tablice logična posljedica takvog trenda. Uz nešto izmijenjen kadar koji uvodno nije učinkovito djelovao, ali se dizao kako je sezona odmicala te je došao u realnu prigodi prvi proći ciljem te ostvariti povijesni klupski doseg. Problem je što je pretežiti oslonac na igrače sa strane koje logistika, za sada, ima moći privući u svoju sredinu.

Prošlosezonski prvak s gotovo identičnim igračkim kadrom nije dobro ušao u sezonu zbog čega je trenera Damira Bognara zamijenio Željko Mitrović. I očito podignuo momčad koja je svakoetapno rasla te prvi dio prvenstva okončala na trećem mjestu. S dobrim izgledima i atmosferom obraniti tron jer je jesenski lider na dohvat jedne utakmice. Može se reći da su Požežani u velikom postotku sudionici buduće Treće lige.

Lipičani su ne tako davno bili prvaci ovoga okruženja, ali je zatim nastupio strmoglavi pad posebice u protekloj sezoni kada se završilo pri dnu tablice. I pri tomu strahovalo, praktički, do zadnje etape iz čega su, očito, izvučene pouke te su sada relevantniji čimbenik natjecanja. Konsolodirana logistika ljetos je značajno pojačala momčad koja je postala ravnopravna najboljima u konkurenciji te ju, otprilike, treba očekivati i u buduće na mjestu gdje je danas.

Do zadnje su runde Pleterničani bili u konkurenciji za jesenskom titulom, ali ih je zaključni poraz u Antinu odbacio na peto mjesto. Također zadovoljavajuće jer je zadržan položaj među najboljima koji se, uz to, može popraviti. Za što se ima argumenata, a najveći je stabilnost kluba iz čega proizlazi i stabilna momčad koja je već dulje vrijeme na okupu.

Problematično proljeće u Oriovcu nisu željeli ponoviti te su tijekom ljeta pojačali momčad. Ona je ostvarila dobar jesenski rezultat uz dojmljive igre na travnjaku gdje je bila uvjerljivo najefikasnija u konkurenciji te istodobno s gotovo najmanje primljenih pogodaka. Zbog toga su među onima koji mogu na kraju do titule prvaka, a udaljeniji od onih koji će se boriti za šesto ili sedmo potencijalno profitabilno mjesto.

Ivankovčane plasman na sedmo mjesto sigurno može zadovoljiti posebice nakon jeseni u kojoj su prilično oscilirali. Zbog toga je trener Stjepan Bogdan u jednom trenutku ponudio ostavku za koju čelnici kluba nisu htjeli ni čuti. Ostaje, dakle, na igračima da poprave pristup te pridonesu opstanku u gornjem dijelu redoslijeda.

Tijekom ljetnih priprema fuzionirani Đakovčani su najavili da će imati relevatniju ulogu nego u prošlom ciklusu u kojem su se primarno borili za očuvanje statusa. U prvenstvo se, međutim, rezultatski nije ušlo sukladno prethodno prezentiranome, ali se u zacrtani pravac nije posumnjalo već se nastavilo raditi i doći do zadovoljavajuće pozicije. Kako se za konačno povoljnu ocjenu treba, čini se, još popraviti plasman tada se neće moći mirno provesti zimski odmor.

Ugledni Brođani rezultatski bolje stoje nego lani u isto vrijeme, ali nisu definirali temeljnu stvar vođenja, odnosno financiranja kluba tako da je sutrašnjica s puno nepoznanica. Zbog takve situacije dobar broj igrača ih je napustio pa će trebati dosta napora kako bi se Marsonia ugurala u razred više, odnosno ne bi proklizala još jedan. Razlika je, nedvojbeno, dohvatljiva, ali je pitanje hoće li se imati snage i moći načiniti taj napor!?

Našičane gotovo nitko nije nadigrao, ali ni oni nikoga nisu pregazili tako da je postignuti rezultat u okvirama objektivno mogućega. Postigli su ukupno 19 pogodaka, od čega je ovosezonsko pojačanje Mario Mijatović sam zabio 12 i tako postao prvi ligaški strijelac te se može reći da je najzaslužniji za NAŠK-ov relativno solidan jesenski plasman. Budući da je momčad dulje vrijeme na okupu upitne su njene unutarnje rezerve.

Vukovarski povratnik u konkurenciji je nastupao s momčadi koja je spoj iskustva i vlastite mladosti. Prvoimenovane ozljede nisu zaobišle pa je trener Slavko Baketa često na raspolaganju imao vrlo mladu momčad koja ima potencijal i treba joj vremena. Sadašnjost kaže da su češće gubili, ali pri čemu ih ni ždrijeb nije mazio budući da su u pravilu dočekivali sastave iz vrha, a gostovali kod izravne konkurencije. Na proljeće je, dakle, obrnut slučaj, a kako mladići imaju seniorsku polusezonu iza sebe tada ima razloga optimizmu.

Za razliku od prethodnih, tekuće su se sezone u tome bivšem prvoligašu i drugoligašu znatno bolje ekipirali i krenuli uzlaznom putanjom. Sredinom jeseni je došlo do zaostaja uz oscilacije, a polusezona je zaključena neslavnim prekidom na domaćem travanjaku tako da je sreća u nesreći što se to dogodilo na kraju. U pauzi, dakle, mogu se djelomice sanirati posljedice, ali je, nekako, teško očekivati da Belišćani dosegnu potrebno reorganizirajuće mjesto. Možda nas, pak, razuvjere pa ih ta stresna situacija dodatno homogenizira.

Stalni stanovnik najgornjeg tabličnog doma jesen je izneđujuće završio pri dnu. Za bolje poznavatelje županjskih prilika to, vjerojatno, nije iznenađenje, a da će sezona biti skromnija nego protekle moglo se iščitati iz rostera igračkog kadra. Uz nekolicinu, naime, starijih, moguće i nemotiviranijih, bio je dobar broj mlađih igrača koji se očito nisu mogli odgovarajuće nositi s konkurencijom pa ih zato, čini se, nećemo gledati u budućoj trećeligaškoj. Premda je razlika dohvatljiva, a moguć je i zimski zaokret.

Slavonskobrodski novak u konkurenciji motivirano je ušao u više natjecanje te uvodno priskrbio dosta bodova i bio plasiran u gornjem domu. Sredinom jeseni počeli su padati i završili su pri dnu tako da će tijekom pauze trebati novi poticaj kako bi se trend zaustavio. On je, zapravo, tipičan za sredine koje ne rade punim kapacitetom, a što se osjeti tijekom vremena. Za buduće stoga dosta upitnika...

Relevantniji sudionik natjecanja ljetos pojačan iskazao je veće ambicije, ali su se one brzo rasplinule. Nakon, naime, aktivnog remija u Pleternici doživljeno je osam u nizu poraza te je nastalo stanje bezizlaznosti. Sezonu je na klupi započeo Mario Amidžić kojeg je sredinom katastrofalnog rezulatskog ciklusa zamijenio Robert Špehar i nastavio identičnim trendom. Uz suradnju Igora Dubravčića, Špehar je zasukao rukave i podizao momčad koja je u završnici jeseni djelovala prilično dojmljivo. I vratila optimizam u uzorno uređeni klub.

Trend bojažljivih i propusnih gostujućih nastupa Otočani su nastavili i u ovoj sezoni čiji su prvi dio završili na zadnjem mjestu uz katastrofalnu gol-tazliku. Zbog toga su ih svi klubovi rado dočekivali, a kako je izostala i otočka učinkovitost na domećem terenu tada je bilo jasno da se nešto mora hitno promijeniti. Vratila se nekadašnja, dosta uspješna, uprava koja će pokušati stabilizirati poljuljani brod, ali je pitanje može li se nadoknaditi propušteno naročito što i drugi sigurno neće sjediti skrštenih ruku!?