Bjelovar sve dublje tone na tablici treće lige i svakom kolom sve je dalje od drugoligaškog društva, kojeg je predsjednik Borislav Kozić obećavao prije početka prvenstva. Obećavao je on i Prvu ligu i jaku momčad koju će po potrebi pojačati tokom zimske stanke kako bi se što sigurnije prošetao trećom ligom. Jasno, priča o prvoj ligi bila je klasična poslijeratna politička floskula kakvih smo se mi u Hrvatskoj i Bjelovaru naslušali, tako da smo već imuni na takve i slične budalaštine. Ali, nakon dva uzastopna poraza i s siromašnog boda od Slatine, Romantičari s Logora sve su dalje i od četvrtog, a možda i petog mjesta na tablici, s kojim su otkrili sve trenutne slabosti jednog od najstarijih nogometnih klubova u Hrvatskoj.

Iako su u NK Bjelovaru vjerovali da će iskusni dio momčadi s Cvančićem, Ljubićem, Vranićem, Jeličićem, Pečarom, potpomognuti s drugoligaškom kvalitetom Pavlekovića i Pleića, perspektivom Bublića, Orlovića, Lamača i pogotovo Kozića, biti dovoljan za vrh tablice, sad se ispostavilo kako je takvo razmišljanje bilo pogrešno i loše po bjelovarski nogomet. Cvančić više nema potrebnu sigurnost i sve je više sklon greškama, Ljubić se zadovoljava igrom u obrani i pucanjem slobodnjaka, Vranić nema potrebnu probojnost prema naprijed, a kapetan Ante Jeličić se umorio i traži od Bonje mjesto u njegovoj veteranskoj momčadi. Tomislav Pleić je posebna priča, a mnogi kažu i zabluda. Igrač neosporne kvalitete koji igra u granicama platežne moći NK Bjelovara, ali i bez želje da se dokaže nekom od siromašnih drugoligaša, koji su mu u stanju platiti stan i hranu. Marko Bublić je napredovao, a Orlović se kao i Lamač izborio za mjesto u momčadi. Jedino su Pavleković i Pećar potvrdili klasu zbog koje su došli u NK Bjelovar, a to je definitivno premalo za vrh tablice, a možda i za jedno od prvih pet mjesta.

No međutim, nisu samo u NK Bjelovaru mislili da ta momčad može do vrha treće lige. Puno njih s drvenih tribina stavljalo je ruku u vatru da za tu momčad, ali zaboravili su na neiskusnu klupsku upravu i na predsjednika Kozića, koji usprkos alarmantnoj situaciji i ozbiljnim problemima već skoro dva mjeseca nije sazvao sjednicu Izvršnog odbora. Najmanji problem je što prva momčad gubi utakmice i što joj bježi tlo pod nogama, što se u klubu gomilaju neplaćeni računi, što je igračima zbog neplaćanja uskraćena prehrana, trenerima kasni plača, prijevoznici po malo okreću leđa. To je tek lakši dio problema s kojim bi se predsjednik trebao moći boriti, a Borislav Kozić ni te probleme nije apsolvirao i nije ih uspio staviti pod kontrolu. Mnogo veći problemi za pravog predsjednika trebaju predstavljati ljudi iz rukovodstva lige, suci, klubovi suparnici, dignitet na nogometnoj sceni i borba za utjecaj koji zaslužuje NK Bjelovar. Problemi su sponzori, stadion koji je zapušten, gledatelji, struka, pojačanja, dok bi mu najmanji problem trebao predstavljati klupski šank i osoba koja će prodavati pivo i gemište za vrijeme utakmice, što sigurno nije posao za predsjednika NK Bjelovara. E, s tim vjetrenjačama Kozić se nije ni počeo boriti, a sudeći po dosadašnjem radu i njegovim mogućnostima nikad ni neće, jer ti problemi žive u nekom drugom svijetu za koji on nema putovnicu.

bjelovarac.hr