poslije ovakvog ulaska u sezonu,svi BSK-ovi igrači zaslužuju pohvale i čestitke,ali dva imena se posebno izdvajaju - prvi je mladi stoper Jakov Filipović,ljetos pristigao u klub,koji unatoč manjku godina igra iskusno kao posjeduje dugogodišnji seniorski staž...
a drugi je Dejan Prijić...dečko koji je dijete NK Osijeka,hrvatski reprezentativac u svim mlađim kategorijama i u kadetskoj konkurenciji svojevremeno uvršten u "naj tim" skupa sa Torresom,Iniestom,Kranjčarom i sl.,dečko kojemu se smiješila profi karijera,ali nažalost put ga je usmjerio drugamo...
ili na našu sreću,jer sada sa 27 ljeta igra za nas,i to odlično, i po meni je najbolji igrač 3. lige...
Glavni
kreator na travnjaku rezultatskog uspona aktualnog nogometnog
trećeligaša iz Bijelog Brda je Dejan Prijić, provjereni "veznjak" s
bogatijim hrvatskim prvoligaškim i kraćim međunarodnim iskustvom.
Prijić predvodi BSK u pohodu na novu titulu nakon što je u prethodne tri
sezone taj klub, istočno od Osijeka, bio prvak i napredovao isto toliko
razreda! Prije, međutim, desetak godina nije se
Prijić
je kao 17-godišnjak na kadetskom EP-u bio izabran u idealnu momčad
turnira zajedno s Torresom, Iniestom, Nikom Kranjčarom...
|
moglo niti naslutiti da će Prijić braniti "žute" boje toga aktualno
najpoželjnijeg amaterskog kluba ovoga dijela Hrvatske, pri čemu je
naglasak na amaterski! Prijiću se, naime, predmnijevala profesionalna
karijera (i) s međunarodnim predznakom, na što je upućivalo školovanje u
mlađim selekcijama koje je taj rođeni Osječanin proveo u istoimenom
prvoligašu gdje je bio kapetan u svim kategorijama, zasluživši pri tomu i
pozive u državne reprezentacije, o čemu je taj 27-godišnjak uvodno
govorio.
U momčadi s Iniestom
- Kada odvrtim film
unatrag, teško mi je suvislo odgovoriti gdje sam se u međuvremenu
"izgubio" nakon što sam bio kadetski i juniorski reprezentativac
Hrvatske, sudjelujući pri tomu kao 17-godišnjak na Europskom i Svjetskom
prvenstvu u konkurenciji sada poznatih i priznatih igrača! A da sam
tada bio dio toga korpusa, najbolje govori to da sam na kadetskom EP-u
bio izabran u idealnu momčad turnira zajedno s Torresom, Iniestom, Nikom
Kranjčarom… - sjetno je rekao Prijić, čija je karijera potom išla
očekivanim tijekom. Postao je, naime, profesionalac u domicilnoj sredini
za koju je i odigrao zamjetan broj utakmica, ali idila nije potrajala.
Morao je, naime, otići ne znajući ni danas zbog čega…
- U jednom
turbulentnom klupskom trenutku tadašnji šef struke Stjepan Čordaš
nerazumno me i posve nepravedno okrivio, na što sam javno reagirao,
nakon čega za jednog više nije bilo mjesta u toj sredini! Otišao je,
dakako, slabiji na šestomjesečnu posudbu u Istru nakon čije sam se
epizode vratio u matični klub, nadajući se da ću kod Ive Šuška imati
bolji tretman. Nije se, međutim, ništa promijenilo pa su nastavljene,
odnosno, bolje rečeno, počele moje putešestvije najprije u Cibaliju,
zatim su slijedili HAŠK, Belišće, Međimurje i Karlovac, poslije čega sam
potpuno razočaran i prazan odlučio otići u Beligiju s namjerom traženja
novoga početka. Ta je epizoda, međutim, brzo završena jer sam slomio
ključnu kost, a kada sam se oporavio taj je trećeligaški klub u
međuvremenu otišao u stečaj, poslije toga više nisam imao snage šetati
se dalje i zaključio sam da je s ozbiljnim nogometom završeno.
Zbogom profesionalizmu
Dobro,
međutim, u Prijića i nadalje ne nedostaje, o čemu svjedoče pozivi iz
tadašnjeg vukovarskog drugoligaša, zatim osječkog Metalca, otamo je
prešao u bjelobrdski BSK gdje se ponovno pronašao, plijeneći opetovano
pozornost.
- Nije povlađivanje kada kažem da od predsjednika BSK-a
Jove Vukovića nisam sreo boljeg čelnog čovjeka, a što sam, držim,
kompetentan procijeniti jer sam promijenio pregršt sredina. Stoga nije
iznenađenje što klub bilježi meteorski uspon u čijoj sredini ponovno
uživam u igri i treninzima, ne opeterećujući se više karijerom koja je
otišla u drugom smjeru te je preokupacija postala završiti ekonomski
fakultet na kojem pohađam treću godinu. O profesionalizmu više
intenzivno ne razmišljam, iako bi me prava ponuda sigurno zagolicala,
ali mi se čini da neposredno okruženje nije trenutačno sposobno to
proizvesti - pomirljivo je rekao Prijić. Njegova, međutim, obitelj i
dalje ima predstavnika u redovima Osijeka u kojima je mlađi brat Igor
slično osporavan, o čemu je stariji Prijić kratko prozborio:
- I brat
Igor ima težak igrački put koji je sada nešto utabao te se nadam da će
imati tretman kakav je zaslužio i da neće imati probleme sličnima mojim,
koji su odredili životni put - zaključio je taj plemeniti igrač sredine
terena, dodajući da je brat ipak traženija "roba" budući da permanentno
zabija.
Dražen LEKŠAN