Igor Toth: Nisam “vatrogasac” nego trener stvaratelj

U Bijelo Brdo Đakovčanin je stigao na prijedlog svoga prethodnika
Igor Toth na klupi bjelobrdskog trećeligaša imat će zahtjevnu zadaću - nastaviti utabanom stazom svoga prethodnika Davora Rupnika. Sadašnji šef struke osječkog prvoligaša u protekle je dvije sezone prvo uvjerljivo osvojio titulu prvaka bez poraza, a u prošlome je natjecateljskom ciklusu BSK doveo do drugoga mjesta.
Toth je dobio povjerenje bjelobrdskih čelnika upravo na prijedlog svoga vršnjaka Rupnika koji je pretpostavio da je taj 42-godišnji Đakovčanin najpogodniji kormilar u aktualnom klupskom trenutku.
Vodio oba đakovačka trećeligaša
Toth, međutim, nije trener početnik. Već devet godina u tim je vodama, a u trećeligaškima je bio prije nego što je BSK dosegnuo taj natjecateljski razred. Vodio je, naime, prije fuzije, oba đakovačka trećeligaša, a u protekloj je sezoni doveo kuševački Torpedo u vrh Međužupanijske lige “Osijek-Vinkovci” i istodobno osvojio županijski kup. Angažman, pak, u Bijelom Brdu prvi mu je izvan lokalnog, đakovačkog bazena.
- Davno sam znao da će mi trenerski poziv biti životni put nakon igračke karijere koju sam okončao s 35 godina. Igrao sam, dakle, relativno dugo i prošao dosta toga tako da sam dosta znanja upio od trenera koji su vodili profesionalne momčadi. Dobrim sam dijelom karijere i ja bio u profesionalnim klubovima, a 1998. godine, kada sam bio u pulskoj Istri, krenuo sam se obrazovati za trenera. I ishodio UEFA “A” licencu koju namjeravam pretočiti u “PRO” licencu. Trebam naglasiti kako sam za razliku od mnogih drugih, osobno plaćao školovanja tako da ni s te strane nikome nisam dužan - pričao je Toth o svojoj želji za aktiviranjem trenerskog poziva.
Iz JNA u HV
Je li ostao dužan na travnjaku teško je (pr)ocijeniti. Kao junior zaigrao je za matično Đakovo odakle je prešao u Osijek u čijem ga je profesionalnom statusu zatekao Domovinski rat, a on bio na odsluženju vojnog roka u JNA. Poput mnogih Hrvata, tada je i on pobjegao iz neprijateljske vojske te dvije godine bio u postrojbama HV-a. Nogometno je u tom razdoblju sigurno izgubio, no na posudbi u Belišću se preporodio pa je postao tražen u mnogim sredinama. Prva profesionalna destinacija bio mu je zaprešićki Inker nakon čega su uslijedili angažmani u Cibaliji, Varteksu i Istri te u dva bosanskohercegovačka kluba. U smiraj je karijere branio još boje osječkog Metalca i požeške Slavonija.
Bogatu biografiju u trenerskom dijelu tek počinje pisati.
- Iako sam gotovo desetljeće trener, ipak sam u tome još učenik i svakodnevno se nadograđujem. Osnovna mi je filozofija agresivnom igrom doći do rezultata, koji je jedini mjerodavan pri ocjenjivanju nečijeg (ne)uspjeha. Za to, dakako, moraš imati i odgovarajući igrački kadar, odnosno logističku potporu klupskih čelnika kakvo stanje sam zatekao u Bijelom Brdu iako bi širina klupe dobrodošla.
Toth se namjerava u BSK-u zadržati duže vrijeme.
- Nisam trener vatrogasac nego stvaratelj na dulje staze i zato mi je potrebno određeno vrijeme. Držim da sam pri tomu imao već uspjeha u Đakovu gdje je pod mojim vodstvom stasala nekolicina vrlo dobrih igrača, a i stvaranje igrača je, čini se, moja sudbina od koje ne bježim - zaključio je trener na klupi bjelobrdskog BSK-a čija je momčad doživjela uvodna dva poraza te potom nanizala pet pobjeda i bodovno se izjednačila s trenutačno vodećom Slavijom.
Dražen LEKŠAN