Sve priče o nogometu tj. životu od nogometa mislim da je istina surova i porazna za igrače 3.ranga natjecanja.
U 3 lige trećeg ranga imamo 50 klubova (16+16+18) i u prosjeku svaki klub 20 igrača (oni ozbiljniji i više) što je brojka od okvirno 1000 kandidata za primjetiti.
Ako netko prati lige zna da priliku u poluprofesionalnoj drugoj ligi i profesionalnoj prvoj ne dobije niti 20 igrača godišnje (možda 15 za 2.ligi i samo 5 u 1.ligiu) a ugovori i novac koji im se nudi dostojan je samo za preživljavanje do naredne plaće.
Postotak igrača koji uopće dobiju ponudu je JAKO, JAKO mali pa stoga sigurno je bolje da se ozbiljno prihvate školovanja, studiranja i ozbiljnog zaposlenja i osiguraju si egzistenciju nego da do 25 godine lažu i sebe i roditelje da su igrači nogometa. U nogometu ima previše faktora da bi uspjeli a sigurno JAKO, JAKO mnogo nepravde te bez dobrog managera ste nitko i ništa na nogometnoj karti (a dobri manageri ne gledaju 3 rangove natjecanja toga smo svi svjesni).
Da ne bude zabune ne mislim da u 3 rangu natjecanja nema kvalitetnih igrača koji mogu igrati i 1 ligu ali jednostavno nisu imali sreće a kako stvari stoje neće ju nikada ni imati.
Govoriti o ponudama igračima iz našeg ranga je po meni ipak neozbiljno jer živjeti se mora i poslije 30 godine starosti!!!
Od 1000 igrača trećih liga ovu polusezonu samo 3-5 ih je dobilo priliku da okuse profesionalni nogomet i to kroz nekakve probe i obečanja???
Kada jednom dospijete u 3 ligu blizu ste igranju iz ljubavi onako za dušu i popunjavanje budgeta.
[uredio bera77 - 30. siječnja 2018. u 19:40]