NK ČEPIN - NK OSIJEK II 0:1
U Čepinu pred oko 400 gledatelja (a bilo bi i više da nije u isto vrijeme igrana tekma u Splitu) utakmica za prave nogometne funove. Čepin je doživio poraz nakon 2.5 godine na svome terenu i to od ekipe koja je zasluženao na prvome mjestu naše 3.HNL istok. Osijek je ovom pobjedom zaustavio i naš niz nepobjedivosti od 7 utakmica. Bili smo i ovaj puta jako blizu da ostanemo neporaženi ali jednostavno gost je bio sretniji i spretniji baš za taj jedan zgoditak.
Sama utakmica započela je u revijalnom i prijateljskom tonu kada je naš Danijel Lončar poklonio svoj dres za uspomenu klubu koji ga je stvorio. I odmah nakon izvođenja lopte sa centra dolazi do udaranja laktom (slučajnog?) Pilja i domaćeg Goluže gdje je iz nosa potekla krv. Sudac je to pokušao primiriti razgovorom ali to mu je bila kardinalna pogreška (i jedina na cijeloj utakmici). Nakon smirivanja strasti Čepin je krenuo bolje u utakmicu i odlučno krenuo stiskati goste. Uslijedila su dva prekršaja LLanosa na Iviću i Damjanoviću na što je klupa (cca 5-6 službenih predstavnika) Osijeka burno negodovala i iziritirala svojim pritiskom inače "mirne" i "tolerantne" domaće navijače. Od tog momenta paralelno se uz dvoboj na terenu odvijao pravi rat gostujuće klupe sa domaćim navijačima. Na terenu je u prvom poluvremenu Čepin jako dobro stajao i pružio bolju igru i bio bliži vodstvu.
Na poluvremenu pravi stampedo na hladno pivo jer bilo je vruće gdje je red za cugu bio toliki kakav nikada nije doživljen na utakmicama Lokomotive.
U drugom poluvremenu kako je utakmica odmicala gosti su preuzimali igru i Čepin je pao u igri jer iza njih je težak tjedan pun kolokvija i ispita na faksu i za one koji rade udarni tjedan na poslu gdje su izostanci sa treninga uzeli danak. Izlaskom indisponiranog Šimičića i ulaskom mladog Durdova gosti su postali opasniji i okomitiji što je rezultiralo sa nekoliko prilika i sa dva poništena (opravdano) gola. Ubrzo nakon toga proboj po desnoj strani Hudačeka (jedan od prvoligaških potencijala) nakon prizemnog ubačaja Čikvar zakucava loptu u mrežu i za slavlje odabire dio terena ispred domaćih navijača!!!. Čepin kreče po izjednačenje i stvara dvije dosta dobre prilike kod kojih je nedostajalo mirnoće i snage u udarcima Gregića i Agatića. Kapetan domaćih pokušava kod jednog prekida iznenaditi obranu Osijeka i uhvatiti ih na spavanju i brzim izvođenjem lopte prebacuje obranu ali sudac mu dodjeljuje žuti karton jer je dopustio izmjene. Odmah u narednom napadu u pokušaju da zaustavi Talysa onako "dost dobro" ga polomi po koljenima i dobija drugi žuti.
Na kraju svega Osijek je zasluženo slavio pobjedu i znali smo tko dobije na našem terenu glavni je kandidat za titulu a igači Čepina pokazali su da se može uspješno igrati nogomet i uz studiranje i posao te biti vrlo blizu profesionalnog igranja nogometa.
Po meni odlična utakmica za gledatelje koji su uz dobar nogomet doživjeli pravi nogometni dekor (kakav Lokomotiva ni ne sanja) a hrabra je bila klupa Osijeka koja je cca 70 minuta ratovala sa domaćim navijačima (što ni jedna klupa do sada nije) i možda i na taj način pogurala svoje igrače ka važnoj pobjedi.
Čepin se hrabro borio i pokazao svoj karakter prave klape koja gine jedan za drugog i začepio usta svima u okolici da se igra revijalna utakmica sa Osijekom jer nismo mi Lokomotiva koja izgubi 26 utakmica za redom bez ispaljenog metka.
Na ovakvim derbijima se igrački odrasta i sazrijeva i nadamo se da su neki igrači ovog mladog Osijeka nešto naučili a meni su za oko "zapeli" Hudaček, Lončar i Pilj (mogao izletiti u 1.minuti zbog lakta!!!) koji je motor i vođa ove ekipe. Mladi igrači Osijeka zaradili su i više kartona od domaćih igrača što do sada nije bio slučaj jer smo mi uvijek bili žustriji i grublji za razliku od gostiju.
[uredio bera77 - 23. travnja 2018. u 08:30]