nažalost, umjesto da imamo ležernost do kraja, opet moramo biti nervozni do kraja, ali možda to i nije tako loše, bar ćemo ozbiljno shvatiti Mađare. Mene muči jedna stvar, a to je kronična neefikasnost Rebića, čovjek igra odlično, grize, probija, ali realizacija katastrofa. Evo, samo ću navesti oči na oči s golmanom: Danska, protiv Španjolaca u ligi nacija u Zagrebu kad je s centra išao za 2-0 i ništa, sad 2 puta, s time da je druga šansa tisuću postotna. Jest da mu je sjeo onaj volej Argentini, ali premalo je to za igrača koji je napadač, imao je protiv Engleza u polufinalu šansu, protiv Francuza u finalu, to su situacije u kojima se lomi tko će u finale ili biti svjetski prvak, da je zabio Azerima za 2-0 u 15. minuti, vjerujem da bi bilo i više golova nego u Slovačkoj, ovako smo se doveli u probleme.
Dalić je odlučio izvesti isti sastav, što mu nije za zamjeriti nakon bajke u Slovačkoj 3 dana ranije, ali naravno da nakon neuspjeha se postavlja pitanje zašto nije uveo 1-2 svježa igrača. Isto kao i u finalu, tko mu može zamjeriti isti sastav kao i protiv Engleza, iako Subašić maltene nije mogao stati na desnu nogu, iako su Strinića pred kraj regularnog dijela doslovno na nosilima odnijeli van i imao je sjebani mišić totalno. Na kraju tijek utakmice (čudni golovi u Subinu desnu stranu, Mbappeovo pretrčavanje Strinića iako je ovaj imao 15 metara prednosti kod gola za 3-1 i slično) govori da je trebao poslušati razum a ne srce, ali to je tako u nogometu. Modrić je pucao penal protiv Danske i fulao, a naravno da je on trebao pucati kad je zabio Nigeriji prije toga, da je netko drugi pucao i fulao onda bi pitali zašto Modrić nije pucao. Tako da je tanka granica...